U petak, 1. prosinca, s početkom u 20 sati, u Galeriji O.K., otvara se izložba fotografija „La dernière révérence – Posljednji naklon”, postavljajući nimalo marginalno pitanje plesne svakodnevice: Što je zapravo „plesna stvarnost”?
„Tretman plesača ovisi (…) o svakom pojedinom voditelju baleta ili koreografu, a stupanj (ne)korektnosti odmjeren je pod utjecajem razumijevanja sustava vrijednosti unutar zajednice” (2013: 76).
Kao što navodi dr. sc. Ivana Katarinčić u svom radu „Baletno tijelo kao prostor fascinacije i diskriminacije”, baletna filozofija nerijetko zanemaruje nematerijalni aspekt – psihičku izdržljivost kao intelektualni pogon, ključan za onaj vidljivi, tjelesni segment: u svijetu „kompetitivne dnevne rutine vježbanja, probi i predstava” (Wainwright i Turner, 2004: 313), mentalna disciplina, ključan je preduvjet onoj fizičkoj. U tom vidu, metodološki i pedagoški kadar podučavanju baletu, često nameću neprihvatljiv pristup, a plesačice i plesači, „privučeni željom, često i žudnjom te obuzeti strašću za plesanjem” takvu svakodnevicu (kao nemilosrdnu plesnu stvarnost) opravdavaju cijenom za umjetnost (2013: 81).
Vodeći se tim premisama, balet kao višestruki vrijednosni sustav, sagledan van estetskih uvjeta beskompromisne tradicije baleta, povlači i ono ključno, etičko pitanje: Koja je cijena umjetnosti?