Izložba propituje možemo li (video)igre
koristiti u svrhu kritičkog isticanja društveno-političkih pitanja poput radničke
fleksibilnosti, prekarnosti, otuđenja i inih problema proizašlih iz
post-fordističkog modela rada. Mainstream
videoigre su proizvodi masovne kulture koji, iako ponekad ističu ili
prikazuju društvene probleme, nikada ne zaboravljaju svoju osnovnu namjenu: pružanje
zabave masovnoj publici koja, čak i kada je zainteresirana ili aktivno
uključena u politiku, može ostati razočarana kada se u videoigrama susretne s
političkim pitanjima.
Kasnih devedesetih došlo je do mnogih
pokušaja korištenja alata i društvenih platformi temeljenih na videoigrama – od
game modova do performativnih
intervencija u online igrama – kako
bi se u polje gaminga uvele neke
ozbiljnije teme. No, kada se 2003. godine pojavila Molleindustria sa svojim malim Flash
igricama i prvim izjavama, nitko dotada još nije bio tako jasno naglasio kako “ideologija
igre prebiva u njezinim pravilima”. Projekt Molleindustria
nastupa sa stavom kako je moguće promijeniti vanjštinu igrice ili natjerati
njezin engine da djeluje tako da
mijenja uspjeh u neuspjeh, te fotorealistično nasilje u generator apsolutne
ljepote; no, ako se ne izmijeni način na koji igra funkcionira, ona će uvijek
biti proslava snage, mačizma i pobjede. Jedino kreiranjem drugačijih igara koje
pritom još uvijek pružaju zabavu, možemo početi koristiti ovaj snažan medij u
svrhu poticanja ljudi na promišljanje i kritičko uključivanje u aktualna
društveno-politička pitanja.
Otada nadalje, Molleindustria postaje jedna od istaknutijih pojava na indie gaming sceni, kao i jedna od
rijetkih čije su videoigrice bile predmetom zanimanja tisuća gamera,
istovremeno aktivistima služeći kao sredstvo boljeg približavanja i lakšeg
cirkuliranja određenih tema, a u umjetničkim krugovima sloveći kao forma
angažirane interaktivne medijske umjetnosti. Prema teoretičaru medija
Alessandru Ludovicu (2007), “odbacivanjem uobičajene parodijske sheme,
Molleindustria uspostavlja jednu vrstu paradigme u definiranju političkog
haktivizma ugrađenog u komični i ironični sustav koji se temelji na
videoigrama. Pravila videoigara koriste se za promoviranje ideologija, i u ovom
jedinstvenom slučaju softver pokazuje kako se o politici može raspravljati
unutar klasične ‘point and click‘
interakcije, postizanjem visokih rezultata kroz povećanje razine osobne
svijesti. Estetika i stav Molleindustrie
pronalaze svoj put u ciljanju na pojedinačnu svijest izgubljenu u pretrpanom
medijskom krajoliku”.
U prostoru galerije Filodrammatica, Molleindustria će predstaviti izbor
igara koje se bave temama rada, pri čemu će posjetitelji za svaku igru moći
razviti vlastiti modus igranja. Od narativnih i poetičnih djela kao što su Every
Day the Same Dream (2009), kratke igrice o otuđenju i odbijanju rada,
do nešto novije Phone Story (2011), igre za pametne telefone o društvenim
troškovima proizvodnje elektroničkih uređaja; od To Build a Better Mousetrap
(2014), menadžerske igrice o inovaciji i radu s miševima kao glavnim
protagonistima, preko Unmanned (2012), igre o životu
pilota bespilotne letjelice, sve do dokumentacije MayDay NetParade (2004),
virtualne demonstracije organizirane prilikom međunarodnog događaja Euro MayDay, kojom se pokušalo omogućiti
preuzimanje one vrste vidljivosti koju nam na političko-aktivističkom polju oduzimaju
mainstream mediji, sindikati i
političke stranke.
Galerija Filodrammatica (Rijeka, Korzo
28/1)
Otvorenje izložbe: četvrtak, 11. lipnja
2015. u 20h
Izložba je otvorena do 21. lipnja 2015.
Radno vrijeme galerije:
pon-pet 17-21h
sub 10-13h
Podijeli na društvenim mrežama