Akademski slikar, profesor i viši konzervator restaurator, Buneta je bio tiha snaga riječke kulture, a njegova je važnost potvrđena i posthumno dodijeljenom Zlatnom plaketom „Grb Grada Rijeke“ 2025. godine, i to za izniman doprinos u kulturi, očuvanju kulturne baštine i obrazovanju.
Njegov put započeo je u obitelji kipara, a nakon diplome u Beogradu, gdje je specijalizirao konzervaciju fresaka, vratio se u rodni grad kao jedini školovani stručnjak tog profila u županiji. Osnovao je prvu privatnu tvrtku za restauraciju, a tijekom Domovinskog rata bio je na prvoj liniji očuvanja baštine, spašavajući neprocjenjive oltare i umjetnine od uništenja. Potpis Ivana Bunete nose brojne i restauracije u Riječkoj sinagogi, Turskoj kući, crkvi Gospe Lurdske na Žabici, osnovnim školama Nikole Teske i Turnić, natpisima na opatijskim vilama i dr.
Mozaici u javnim prostorima
Osim u restauraciji, bio je poznat i po izradi mozaika i bio je prvi riječki umjetnik čiji su mozaici bili izloženi u javnim prostorima. Mozaici su rađeni u pločama, veće za ugradnju u zid, manje za mozaičke stoliće. Svaku kamenu i staklenu kockicu, dopremljenu iz čuvene tvornice Mosaici Donà Murano, Buneta je ručno lomio čekićem kako bi stvorio djela koja i danas krase lokacije poput zgrade Porečke biskupije te poslovnica pošte u Vrsaru (keramički mural, 1985.) i Poreču (Zelena laguna, 1986.), no, nažalost, ne više i u Rijeci.
Riječani su njegove radove nekada susretali svakodnevno, često to ni ne znajući. Tako je od 1986. do 1991. sedam mozaika u kamenu s amblemom Rijekatekstila bilo ugrađeno na ulazu ili interijeru njihovih dućana, veliki mozaik “Venera” u Murano staklu od 1987. krasio je zid restorana “Stara vrata”, kao i mozaici “Kocke” u kamenu u prostoru poslovnice pošte u Barčićevoj ulici 1989. godine. Svi ti mozaici su s promjenama vlasnika i prenamjenom prostora uklonjeni, a nešto spašenih radova vraćeno je autoru i danas ih čuva njegova obitelj.
Osim što je spašavao prošlost, Buneta je gradio budućnost kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Rijeci, prenoseći znanje generacijama mladih kreativaca. Njegova obitelj danas nastoji sačuvati to nasljeđe, planirajući darovati njegove sačuvane mozaike Gradu kako bi ostali trajno nadahnuće, a kako kaže njegova supruga Borka Buneta, u pripremi je i monografija kojom bi se sačuvala njegova baština.
Životna filozofija Ivana Bunete bila je jednostavna: „Rad mora govoriti sam za sebe, a riječi su suvišne.“
Nadamo se da će njegovo nasljeđe biti očuvano, a njegov rad nadahnuti mlade generacije umjetnika.
O autoru
Ivan Buneta, rođen u Rijeci 1953. u obitelji oca Tomislava, kipara. Diplomirao je 1980. na ALU u Beogradu, smjer slikarstvo, u klasi prof. Srbinovića. Odmah potom upisuje Primijenjenu akademiju u Beogradu, poslijediplomski studij u trajanju od 2 godine, smjer restauracija i konzervacija fresaka u klasi prof Milorada Medica. U sklopu studija izučava freske u “Galeriji fresaka”, te restaurira freske po Manastirima, Sopoćani, Arilje, Mileševo itd. U Gamzigradu sudjeluje u restauraciji mozaika, uz stručna vodstva mentora. U Rijeku se vraća 1982. i uz preporuku mentora upošljava se u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture, danas DU Konzervatorski Rijeka. Iste godine postaje član HDLU Rijeka. Radi želje za radom i izvođenjem restauracije na terenu, napušta RZZZSK i 1991. otvara obiteljsku tvrtku – Restauracija i konzervacija, prvu takve vrste u Rijeci. Status samostalnog umjetnika dobiva 1999., na temelju restauratorskih radova i u galeriji ULUPUH, Zagreb sudjeluje na izložbi sa svojim restauratorskim radovima. Tvrtku zatvara 2001. godini i zapošljava se kao prof. u Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost i dizajn Rijeka. Od Ministarstva kulture RH dobiva zvanje Viši konzervator restaurator 2008. Odlazi u mirovinu 2018. godine. Od 1982. aktivno je izrađivao umjetničke i restauratorske radove.
Više o Ivanu Buneti možete pogledati i pročitati na portalu Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka.
(Sve fotografije su iz privatne arhive obitelji Buneta)
Podijeli na društvenim mrežama