Marin Mihalić u Finskoj

Y:
Koje je kriterije bilo potrebno
zadovoljiti za razmjenu?

Marin:
Za razmjenu je bilo potrebno imati prosjek ocjena svih položenih ispita veći od
4.0 i  dobro poznavanje engleskog jezika.
Zatim, uz prijepis ocjena je bilo potrebno dostaviti životopis i pismo obitelji
domaćinu (host obitelj), kratak esej o tome kako planiram predstavljati
Hrvatsku te PowerPoint prezentaciju o Hrvatskoj.

 

Y:
Kako si se odlučio na razmjenu?

Marin:
Za razmjenu sam se odlučio nakon što sam vidio članak na stranici Fakulteta.
Prijavio sam se još prošle godine kada je razmjena bila u Danskoj, ali je
prednost dobila starija studentica s obzirom da je limit za kampove od 17 do 21
godina. Tako da sam odlučio pokušati ponovno čim se pružila prilika.

 

Y:
Tvoj prvi put u Finsku? Prvi dojmovi?

Marin:
Bio je to moj prvi posjet Finskoj i sjeveru Europe. Od samog slijetanja sam bio
oduševljen prekrasnom prirodom, krajolikom punim šuma i jezera, ali i ljudima
koji su izrazito srdačni.

 

Marin Mihalić u Finskoj Y:
Gdje si bio smješten? Kako su te primili domaćini?

Marin:
Prva dva tjedna sam bio smješten u obitelji Lind u mjestu Padasjoki. Obitelj je
bila vrlo srdačna, priredili su mi odličan doček i pružili potpuno
gostoprimstvo. Na dva tjedna sam postao član njihove obitelji, vodili su me u obilaske
gradova, na sportske i kulturne aktivnosti i stalnim razgovorima smo
razmjenjivali znanja o našim zemljama i kulturama. Ostatak boravka sam proveo u
kampu zajedno sa još 32 mladih ljudi iz svih krajeva svijeta koji su ranije
također boravili u obiteljima, a domaćini su se i tu pokazali odličnima te su
se potrudili  zabaviti nas i pokazati nam
najbolje od Finske.

 

Y:
Kakva je bila hrana, piće? Imaš nešto za preporučiti? Je li ti nedostajala
mamina kuhinja?

Marin:
Hrana je bila odlična i mamina kuhinja mi nije previše nedostajala. Finci u
prehrani imaju puno ribe i mesa, a tijekom mog boravka je trajala sezona
bobičastog voća. Nauživao sam se jagoda, borovnica, malina i ostalog u svim oblicima.
Favorit mi je dimljeni losos, ali nimalo ne zaostaju ni pita od borovnice
(mustikkapiirakka) i karelijska pita od raži.

 

Marin Mihalić u Finskoj Y:
Jesi li posjetio koje sveučilište? Što si saznao o njihovom načinu studiranja?

Marin:
U sklopu kampa smo posjetili Sveučilište u Helsinkiju, i to Veterinarski
fakultet gdje smo imali prilike uživo nazočiti autopsiji konja. Posjetili smo i
Fakultet za agronomiju na kojem smo slušali predavanje o stvaranju vođa
umirovljenog profesora koji je podučavao brojne finske javne ličnosti. Što se
tiče načina studiranja, nekoliko stvari sam čuo od mladih koje sam upoznao
tijekom boravka. Zanimljiva stvar je da svi studenti dobivaju stipendiju kao
pomoć od države (bez obzira na ocjene), a uz to imaju i mogućnost dizanja
studentskih kredita od države, koje kasnije vraćaju kad se zaposle. Kod njih bolonja također varira od pojedinog
fakulteta i profesora, ali ipak sam dobio dojam po pričama da je sustav puno
sređeniji. Mnogi fakulteti potiču studiranje u inozemstvu, tako da je moj
host-brat sada na semestru u Montrealu u Kanadi.

 

Y:
Kakav je noćni život? Opiši nam jedan noćni izlazak.

Marin:
Ljeti Finci polude jer tijekom oštrih zima ne izlaze puno. Izlasci su nezamislivi
bez alkohola koji se pije u ogromnim količinama. Piju  i žene i muškarci svih dobi i uzrasta. Cijene
izlazaka su prilično skupe, jer Finska ima poseban porez na alkohol, no to ne sprječava
ljude da konzumiraju alkohol. Osobno, jedan takav “pravi” finski
noćni izlazak nisam isprobao, ali smo jedne večeri otišli na pizzu i u kino. Partijalo
se više kod kuće, a kasnije u kampu po sobama.

 

Marin Mihalić u Finskoj Y: Kako si ti doživio njihov način
života, stil života? Rade li puno? Stil odijevanja? Skupo/jeftino?

Marin:
Finci puno rade i dosta zarađuju. Socijalni sustav je odličan tako da nema
siromaha i prosjaka na ulici. Ljudi su vrlo skromni i ne žive raskošno.
Primjerice, u mojoj obitelji su oba roditelja domaćina liječnici tako da je
kućni proračun vrlo bogat, ali unatoč tome voze stari auto i ne planiraju
kupiti novi sve dok stari vozi. Također nemaju vlastitu, već žive u iznajmljenoj
kući. Mladi se po stilu života i odijevanja ne razlikuju puno od mladih u
ostalim zemljama, ali kao što rekoh, svi su vrlo uredni i nema skitnica, ali to
ne znači automatski da je odjeća nužno i skupa.

 

Y:
Kako si provodio vrijeme? Gdje si sve bio u Finskoj?

Marin:
Dva tjedna u obitelji sam se bavio sportom (bicikliranje, veslanje, plivanje),
razgledavao gradove i mjesta Tampere, Porvoo, Lahti, Helsinki, Hämeenlina,
Verla itd, posjećivao koncerte i izložbe, boravio u sauni…

Y:
Novi prijatelji?

Marin:
I tijekom boravka u obitelji, ali osobito tijekom boravka u kampu rodila su se
mnoga nova prijateljstva. Sa većinom sam gotovo svakodnevno u kontaktu putem
Facebooka, Skypa, e-maila, a neki od ljudi koje sam upoznao su posjetili
Hrvatsku pa smo se našli na mojem terenu.  Dogovorili smo se da ćemo se međusobno
posjećivati tako da ja već planiram posjet mnogim zemljama.

 

Marin Mihalić u Finskoj Y: Planiraš već na neku novu razmjenu?

Marin:
U svakom slučaju ću se prijaviti čim se ukaže nova prilika za to. Hoću li
uspjeti opet otići na Lions razmjenu, ne mogu garantirati, ali iskreno se nadam
da će to biti moguće, no nova putovanja već naveliko planiram. Što se tiče
studija, početkom listopada se bacam na rješavanje birokracije i prijavu DAAD
stipendije za diplomski studij u Njemačkoj i nestrpljivo ću iščekivati razvoj
događaja.

 

Y: Želiš li još što zanimljivo dodati za
kraj? Poznati ostale studente da se prijave za razmjenu?

Marin:
U svakom slučaju svima toplo preporučam da se prijave na razmjenu, iako zapravo
ne preporučam jer što je manja konkurencija, imam veće šanse opet pobijediti na
natječaju (smijeh). Također svima
preporučam da posjete Finsku, koja definitivno nije tipična turistička
destinacija, osobito za Hrvate, ali u svakom slučaju je vrijedna posjeta.

 

Više o Lions Clubu i razmjeni mladih potražite na linku.