Intervju: Darko Rončević, inicijator osnivanja Socijalne samoposluge

Y generacija: Kako je
došlo do ideje osnivanja Socijalne samoposluge?

Do ideje o osnivanju Socijalne samoposluge došlo je nakon druge uspješne
akcije “Mladi protiv gladi” koju su organizirali članovi Franjevačkog
svjetovnog reda pod kojima i danas djelujemo. Nakon toga, dobili smo prostor od
cca 70 m2 od grada Rijeke i počeli polako dijeliti  hranu, koliko smo je tada imali, a zatim sve
češće.

Y
generacija: Kakav
je odaziv među građanstvom u ovih godinu i pol dana vašeg djelovanja?

Punih deset mjeseci odaziv ljudi je bio loš, ali nismo
odustajali, borili smo se i bez puno hrane pokazali ljudima da smo tu i da mogu
računati na nas. Ljude nismo krivili jer nitko nije ni znao za nas. Nakon
probijanja u medije, ljudi su se počeli odazivati, puno ideja koje su volonteri
pokrenuli pretočilo se u djela, kao što su stajanje pred trgovačkim centrima i motiviranje
drugih za humanitarne akcije. Ljudi dobivaju povjerenje i priča o Socijalnoj
samoposluzi postaje humanitarni brend, što se vidi i po ljudima.

Y generacija: Vaši volonteri su svih
dobnih skupina i profesija, koliko vas je sveukupno i kako se potencijalno novi
članovi mogu uključiti?

Volonteri su svi, iskreno, ima ih sa svih strana i
profesija, od onih koji su često na Brajdi do onih koji naiđu jednom mjesečno ali
ostave veliki trag. Da bi se subotom ispred nekog trgovačkog centra prikupila hrana
i dostavila u Socijalnu samoposlugu na Brajdu 7, potrebno je 35 ljudi, a na
kraju tjedna da bi se ljudima ta hrana podijelila, još njih desetak. Ne
zaboravimo i one koji sa strane djeluju savjetima i trčanjem po gradu, što
brojku penje na 50-ak volontera, a da ih je još toliko našao bi im posla,
vjerujte mi. Volonter se postaje tako da se dođe do Brajde 7 i kaže da se želi
volontirati ili nazove naš broj 099 254 8177 i telefonski dogovori.

Y generacija: Nailazite li na poteškoće
pri radu sa socijalno najugroženijim ljudima?

Problema ima cijela država, pa tako i mi. Najveći nedostatak su volonteri i
kombi koji smo dobili, ali s njim je uvijek neka borba jer ima puno terenskih
zadataka. Trebamo ljude koji su odani i spremni da pomognu svaki tjedan barem
na tri sata, za sirotinju ovog grada.

Y generacija: Kakav je odjek među
ljudima kojima pomažete?

Većinom imamo dobre reakcije kod onih koji su stvarno
u potrebi. Jer ako si gladan i netko ti daje hranu, što ćeš drugo nego biti
sretan. Nezahvalnika uvijek ima, nađe se njih koji zamjeraju i prigovaraju jer
misle da zaslužuju više, zbog neznanja da su u Socijalnoj sve volonteri i da se
iza njegovog paketa hrane nalaze sati aktivizma. Dogodi se da neki kažu:
“Samo to?!” ili “Ja čekam sat vremena!”. Ali ja pamtim samo
one dobre i zahvalne.

Y generacija: Planovi za dalje?

Planovi su
veliki, ali sputava nas prostor i prijevoz. Računamo do kraja osposobiti
skladište odjeće i namještaja koje smo nedavno pokrenuli, a tek onda ići dalje
s idejama, kojih ne nedostaje. Ali, polako, Socijalna samoposluga nikad ne
staje, mi ne pričamo puno, mi pokazujemo da siromaštvo nije izbor, a pomaganje
jest.