MO Školjić

Prvu informaciju o namjeri otvaranja prihvatilišta
za beskućnike na području Školjića Vijeće MO je dobilo preko
gradonačelnikove redovne konferencije za medije održane 28.prosinca
2012. godine, a u danima koji su uslijedili spoznalo se da ni sami
građani o tome ne znaju ništa. Kako su ubrzo “ulicom” počele kolati
razne informacije i dezinformacije na koje VMO nije imalo nikakvog
odgovora, 17.siječnja 2013. na inicijativu Vijeća održan je sastanak s
pročelnicom gradskog Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Ankicom Perhat i predstavnicima udruga “Oaza” i “Terra” koje bi
trebale upravljati prihvatilištem.

Na sastanak su pozvani
i  predstavnici zgrada Ivana Grohovca 2 i Žrtava fašizma 8 koje su
u najneposrednoj blizini budućeg prihvatilišta.

MO ŠkoljićPerhat: “Prihvatilište za beskućnike je gradska potreba i naša zakonska obveza”

Obrazlažući gradsku
odluku o otvaranju prihvatilišta za beskućnike Ankica Perhat je
istaknula kako su  prema novom Zakonu o socijalnoj skrbi  veliki gradovi
u RH, a među koje spada i Rijeka, dužni plaćati troškove stanovanja za
socijalno najugroženije građane, organizirati pučku kuhinju i privremeni
smještaj beskućnika u prihvatilište. Naglasila je kako u ovom trenutku
na području Rijeke, kojoj uz njene građane gravitiraju i stanovnici
šireg prstena tj. cca 200 000 ljudi, ima samo jedno prihvatilište za
beskućnike, ono Ruže Sv.Franje na Kozali kojeg vodi franjevački
svjetovni red. “Ovo prihvatilište, osim što formalno nije prihvatilište
Grada Rijeke, ima nedostatne kapacitete za rastući broj korisnika. Osim
toga ono je isključivo prenoćište i u njemu se ne provodi program
psihosocijalne reintegracije beskućnika, što je također jedna od
zakonskih obveza gradova prema Zakonu o socijalnoj skrbi.” Prema riječima Ankice Perhat
“beskućnici često jesu ljudi loših socijalnih navika i iznimno je bitno
da se s njima kvalitetno radi na psihosocijalnoj reintegraciji, a što će
biti zadatak iskusnih stručnjaka iz udruga “Oaza” i “Terra” kao
dugogodišnjih i provjerenih partnera Grada”.

O samom načinu rada
prihvatilišta nešto su detaljnije govorili predsjednica udruge “Oaza”
Jasenka Duvnjak, dr.med. i  stručni suradnik iz udruge “Terra” Dejan
Travica dipl.san.ing.

Između ostalog, naveli su kako “korisnici neće
biti prepušteni samima sebi već će se raditi na njihovom socijalnom
osnaživanju putem raznih radionica, pomoći pri pronalasku poslova,
poticajem na kreativno stvaranje, a u perspektivi se planira i osnivanje
svojevrsne zadruge i putem koje bi beskućnici mogli ostvarivati prihode “.

Naglasili su također da će korisnici prihvatilišta biti dužni strogo se
pridržavati kućnog reda, a u slučaju uznemiravanja drugih, svađa,
pijančevanja i/ili uzimanja drugih opojnih sredstava  odmah će se
poduzimati potrebne mjere – od internog rješavanja problema preko
upućivanja na liječenje do uskraćivanja prava na usluge prihvatilišta.
Na
upit građana zašto je odabran baš prostor na adresi Žrtava fašizma 12,
Ankica Perhat je odgovorila kako je odabran stoga što se  u relativno
kratko vrijeme može urediti za ovu namjenu, u njega se ulazi direktno s
ceste, u potpunosti je odvojen od stanara, sa zasebnim je vodovodnim,
plinskim i strujnim priključkom.

MO ŠkoljićGrađani i sami spremni
pomoći, ali smatraju da je lokacija brzopleto i loše odabrana. “Cijela
stvar je mogla biti osmišljena puno bolje i uz znanje lokalne
zajednice.”

U raspravi koja je uslijedila članovi VMO
i prisutni građani dali su potpunu podršku namjeri Grada za otvaranjem
prihvatilišta za beskućnike, ali su iznijeli i niz primjedbi i otvorenih
neslaganja s konkretnim projektom, onako kako je pokrenut i kako se
vodi.
Tako je Ileana Zambata iz Ivana Grohovca 2 istaknula kako je
do ovog sastanka došlo svakako prekasno, u vrijeme zime kada
beskućnicima pod hitno treba pomoći i kada vjerojatno nema prostora za
traženje eventualno kvalitetnijih rješenja. Također se osvrnula na
“nekorektan odnos Grada kao investitora prema stanarima i suvlasnicima
zgrade pri izvođenju radova”. Naglasila je da su se “radovi izvodili i
nedjeljom, voda je bila iskopčavana cijeloj zgradi bez prethodne
obavijesti i nitko nije znao što se uopće u prostoru radi.”

Gđa Zambata naročito je istaknula kako smatra da
prostor nikako nije prikladan za beskućnike. “Radi se o prizemnom
ostakljenom prostoru bez ikakvog okoliša, direktno na cesti.”, navela
je. “Ljudi će se tamo osjećati kao u izlogu ili ako se prozori zatvore
roletama ili sličnim kao u zatvoru. Osim toga, neposredno iznad tog
prostora nalaze se prozori stanara i nitko me ne može uvjeriti da kad
tad neće doći do uznemiravanja noćnog reda i mira kao posljedice
događanja u prihvatilištu.” Zambata zaključno smatra da se Grad trebao
potruditi pronaći “adekvatniji i svakako humaniji prostor u okviru kojeg
bi štićenici mogli boraviti i na otvorenom i možda primiti gosta –
prijatelja, člana obitelji.”

Barbara Miletić iz iste zgrade
smatra kako je “prenamjena poslovnog prostora u “nultoj” zoni za ovu
svrhu neracionalna odluka gradske uprave”. “Zašto niste razmislili da se
prostor barem pokuša iznajmiti u poslovne svrhe, pa da se prihodom od
tog prostora sufinancira rad prihvatilišta na nekom adekvatnijem i
humanijem mjestu”, upitala je Miletić.

Prisutni građani i većina
članova Vijeća Mjesnog odbora “Školjić” naročito su imali primjedbe na
nepostojanje bilo kakvog prethodnog kontakta Grada s građanima i
njihovim predstavnicima na razini lokalne zajednice. Tako g. Koraljko
Pasarić smatra da bi “kontakt Grada s građanima i MO po ovakvim
pitanjima trebalo biti pitanje elementarne pristojnosti ako već ne
postoje formalne obveze” dok vijećnik MO Predrag Miletić zaključuje kako
“mjesni odbori kojih se ništa ne pita niti ih se o ovakvim stvarima
obavještava Gradu kao da ni ne trebaju ili mu samo služe kao demokratski
dekor”

MO Školjić

Prihvatilište za beskućnike tiče se cijelog kvarta. Analiza i  novi sastanak za tri mjeseca

Koraljko Pasarić i vijećnici Predrag Miletić,
Ljubomir Kočka i Deizi Štimac ukazali su na problem utjecaja
prihvatilišta za beskućnike i njihovih štićenika na svakodnevni život u
kvartu, naročito na prostor ispred OŠ “Nikola Tesla” i park između
Žrtava fašizma 6 i 8.

“Ma koliko se kvalitetno radilo na njihovoj
psihosocijalnoj reintegraciji, činjenica je koju je navela i gđa Perhat
da su beskućnici često ljudi loših socijalnih navika i koji će pritom se
periodično mijenjati. Naš je park i do sada stjecište i okupljalište
ljudi sa socijalnog ruba i danju i noću, a prihvatilište za beskućnike
svakako tome neće pomoći.”, naglasili su.

“Nitko ne sumnja u
kvalitetu rada i stručnost ljudi iz udruga “Oaza” i “Terra”, ali njihova
odgovornost seže od i do vrata prihvatilišta, a sve ono ostalo ostaje
građanima ovog kvarta”, smatraju prisutni građani i vijećnici,
zaključivši raspravu kako “Grad napokon treba na ovom prostoru, nakon
devastiranog igrališta ispred OŠ “Nikola Tesla” i zapuštenog parka
nasuprot njega, početi razmišljati o projektima koji su od neposrednog
interesa za građane MO, a ne samo o onima kojima se rješavaju neka
pitanja bitna za Grad”.

Obzirom na iskazane rezerve prema budućem
radu prihvatilišta zaključno je dogovoreno da se za 3 mjeseca održi novi
sastanak na kojem bi se analizirao rad prihvatilišta u smislu utjecaja
na svakodnevni život i rad stanara zgrade Ivana Grohovca 2 i građana
šire zone unutar kvarta.

(R.B., J.P.)