Glamuzina: prevoditelji su sukreatori tekstova

Glamuzina je istaknuo da prevoditelji znaju popraviti
izvorni tekst te da njihov posao nije nipošto samo tehnički. Zbog toga je u
V.B.Z-u odlučeno da se u novoj biblioteci “Europom u 30 knjiga”, u
sklopu koje će se u tri godine prevesti i objaviti 30 knjiga iz isto toliko europskih
zemalja, prevoditelji istaknu na koricama knjiga te na klapnama, zajedno s
autorima, rekao je.

Večeras su o knjigama objavljenim u ovoj biblioteci,
“Mr. Gwyn” Alessandra Baricca i “Sobe uz more” Frodea
Gryttena govorili prevoditelji Snježana Husić i Bekim Sejranović. Snježana
Husić je ocijenila da je “Mr. Gwyn” najbolji Bariccov roman nakon
“Oceanmore” i “Svile” te da po nekim elementima nadmašuje “Svilu”.
“Baricco želi da shvatimo da mi nismo likovi nego priča, odnosno da
svakome treba priča da bi se izrazio”, rekla je. Na pitanje kakav status
Baricco trenutno ima u talijanskoj i svjetskoj književnosti, Husić je kazala da
Baricca dugo nisu prihvaćali talijanski akademski krugovi, navodeći da se to
događa uobičajeno talijanskim autorima. Na sreću, rekla je, tu su čitatelji te talijanisti izvan Italije te brojni prijevodi koji su
uslijedili. Govoreći o poslu prevoditelja, Husić je ustvrdila da su
prevoditelji obrtnici, navevši da kao što postoje loši i dobri obrtnici, tako i prijevod može biti u najboljem slučaju vrhunski obrt.
Važno je da se prevoditeljev stil ne prepoznaje u tekstu te da čitatelj ne
smije osjetiti da je riječ o prijevodu, rekla je.

Bekim Sejranović, koji je s norveškog jezika preveo
knjigu Frodea Gryttena “Sobe uz more”, kazao je da je za dobrog
prevoditelja važno da dobro poznaje dva jezika i dvije kulture te da ima dar za
pisanje. Rekao je da mu je prevođenje Gryttena bilo zadovoljstvo te da je imao pri
tom osjećaj da sam piše svoj tekst. Govoreći o osobitostima norveškog jezika,
istaknuo je da on uvijek zvuči minimalistički te da otuda proizlazi dojam da
norveški pisci pišu minimalističkim stilom. Naveo je da je teško utvrditi može
li se ovo Gryttenovo djelo promatrati kao zbirka priča ili roman, s obzirom na
to da je riječ o zbirki priča inspiriranim slikama američkog umjetnika
Edwarda Hoppera, koje se međusobno prožimaju. Istaknuo je da Grytten u svojim
djelima zadaje čvrst okvir te potom sebi unutar tog okvira daje slobodu pisanja.