Feri Rumić izlaže u KUNS-u

Na praznom mjestu (tronu,
oltaru, stegeu, za političkom govornicom ili pak na križu korištenom poput
elementa neke fetišističke scenografije, koreografije i erotskog pomagala)
figuriraju i izmjenjuju se u raznim pozicijama i pozama čas političke ikone, mahom
veliki vođe (dakle falusni, muški „princip“) u paradnim odorama čas foto-modeli
(žene, „vagine“) u ulozi imaginarnog mamca za pogled.

Pošto se kao
„vječni“ idoli i predmeti masovne žudnje mogu lako spojiti, miješati, križati,
hibridizirati u nebrojenim „opscenim“ kombinacijama – od popartističkih mixeva
i porno-industrijskih „umjetničkih“ postupaka nerijetko preuzetih upravo iz
područja visoke umjetnosti do retroavangardističkih konceptualizacija
pornografije u nekim radovima i predstavama protagonista NSK – organizacije (Laibach
Kunst, Irwin i ostali) ili pak LAE   (Labin
Art Express s „odjeljkom“ Metal Guru), te napokon – u slobodnoj varijaciji „na
temu“ relacija Religija – Politika – Ideologija – Užitak – u ovoj seriji iz radionice
(„photo–shopa“) Ferija Rumića.

Vlast nije zadovoljna
sve dok je se ne zavoli; nije dosta strah, strahovlada, to je tek pola uspjeha,
sve dok se ne obrati u Ljubav ili baren u Užitak. Vlast je opscena, a relacije
Birokracija – Užitak ispituje, na Freudovu tragu, teorijska psihoanaliza (Lacan,
Žižek i ini), dok se umjetničke intuicije takvog funkcioniranja stvari
javljaju daleko prije Sigmunda Freuda, prije izuma fotografije, filma, videa,
„medijskih umjetnosti“. Tako da nas već simbol križa („latinskog“, uglavnom )
vraća sve do antike, Starog Rima i Krista.

 Notorno je poznata
činjenica da se čak i kroz najkanonskiju i najstrože dogmatsku kristološku
ikonografiju provlače i neporecivo „erotički“ momenti, ne samo u proskibiranim
gnostičkim, heretičkim predodžbama, koncepcijama i ritualnim praksama. Crkva i
Država (Politika, Ideologija) „koketiraju“, to je odavno uočeno i formulirano.
A koketiranje upućuje na jedva kamufliranu „tamnu“ erotiku u sakrosanktnim
njedrima Visoke Politike. Lideri, postavljeni jedan pored drugoga (nije sad
više bitno Tko je „u sredini“ a tko njemu „z boka“ ) kao Miss/ Mister i Njene /
Njegove pratilje, veoma se trude djelovati veličanstveno i zanosno, a tome
služi i sva heraldika, grbovi, ordenje, sve što vlak Poretka čini simbolički
privlačnim, magičnim, „čvrstim“ poput Falosa, nježnim poput Vagine, dok vagoni
Povijesti promiču pred hipnotiziranim očima Publike („jebene strane“ u svim
Velikim Povijesnim Pričama).

 Branko Cerovac
U Rijeci, 1.02.
2010.