Četvorica izraelskih vojnika dobiju zadatak upravljanja jednim tenkom. Njihova je prva misija ulazak u civilno libanonsko selo koje trebaju očistiti od mogućih PLO terorista. No obična se misija pretvara u noćnu moru. Četvorica mladića proživljava pakao u suočavanju s vječnim pitanjem: ubiti ili dozvoliti da te ubiju?
Redatelja Maoza podržava glumačka ekipa najboljih mladih izraelskih glumaca. Pokazuje nam rat kako ga vide Yigal, Gamil i Asi. Nitko od njih nije junak, nitko nema žarku želju za ubijanjem ni za umiranjem. Maoz je kao dvadesettrogodišnjak bio u vojsci na početku prvog rata s Libanonom. Traumatiziran tim vremenom, godinama je izražavao svoj jad u izljevima gnjeva praćenim dugim razdobljem depresije. Tek je 2007. shvatio da bi i on i drugi mogli imati koristi od tog iskustva ako stvori njegovu fikcionalnu verziju.
Osim Zlatnog lava na Venezia Film Festivalu, film je dobio nagrade Thessaloniki Film festival 2009. (Human Values Award); Camerimage 2009.(najbolja kinematografija); Awards of the Israeli Film Academy 2009.(najbolji zvuk, najbolja art-direkcija, najbolja kinematografija).
U ponedjeljak 22. 11. u 18 sati na programu je “Tamnoplavo gotovo crno” redateljski debi Daniela Sáncheza Arévala koji je oduševio publiku riječkih Mediteranskih igara.
“Ako vam se ne sviđa boja vašeg života..djelujte, pobunite se!”- tako je najavljen film s podugačkom listom nagrada na svjetskim festivalima – “Tamnoplavo gotovo crno” (“Azul oscuro casi negro”).
Sjajna (i nagrađena) izvedba glavnog glumca Quima Gutiérreza u priči o 25-godišnjem Jorgeu koji traži smisao u svom životu i Pauli (Marta Etura, također nagrađena za svoju izvedbu) koja čezne da postane majka.
“Arévalo i mladi članovi njegove perspektivne glumačke ekipe su ti koje treba gledati!”
Amber Wilkinson, Eye for Film
Nakon španjolskog, na programu Art-kina u utorak 23.11. u 20 sati je portugalski film “Non” ou a Vã Glória de Mandar redatelja Manuela de Oliveire.
“Manuel de Oliveira zauzima unikatno mjesto među svjetskim filmskim redateljima – često je opisivan kao dugovječni majstor koji je počeo snimati kada je Portugal još bio u dobu nijemog filma, i čija je karijera trajala gotovo 80 godina nakon toga. (..) On je možda nepobjedivi mandarin, ali je njegove filmove – često predivne, ali rijetko sa stilom, rijetko inovativne ili tematski svježe – prokleto teško objasniti.”
Michael Atkinson, the Boston Phoenix.
Podijeli na društvenim mrežama