Dječak u sjeni vrbe

Za sam
početak treba zaorati u osnove TIPSS-a – ili, kako to prirodnije zvuči, Teorije
i prakse samoupravnog socijalizma.

Priča je
začeta još tamo negdje u Novom zavjetu, samo je više prilagođena marksističkom
shvaćanju politike i religije, nego apostolskom. Još za vrijeme zračnog desanta
na Drvar, Stari se hvalio predstavnicima američke, britanske i sovjetske
vojno-diplomatske misije kako mu je želja, jednoga dana nakon što sredi Hitlerove
padobrance, stvoriti snažnu industrijsku državu i sve tvornice u zemlji dati na
upravljanje radnicima, a njive oranice i zelene pašnjake podijeliti seljacima.

Takva
vrsta radikalne političke romantike bila je totalno strana željama i očekivanjima
naših moćnih ratnih saveznika. No ideja je sprovedena u praksu već  31. prosinca 1949., samostalno i bez pitanja
za mišljenje Istoka i Zapada, osnivanjem prvog radničkog savjeta. I to u
solinskoj tvornici cementa – kao izravna poruka Staljinu da je ta odluka zacementirana. Churcillu i Trumanu samo
je poslao novogodišnju čestitku, s depešom da se ne brinu za našu demokraciju
jer je on svu vlast prepustio narodu, a pod svojom zapovjednom odgovornošću zadržava
samo nadzor nad policijom, vojskom i Crkvom, tako da sve bude po pe-esu i Evanđelju.

Bio je to
dobro smišljeni programski plan raspodijele vlasti, po modelu javno-društvenog partnerstva,
koji je trebao trajati do potpunog odumiranja države, što se nije ostvarilo jer
se, kao što znamo, na pola puta prema komunizmu skrenulo u kapitalizam. I sada,
kao što nekada reče prof. dr. Branko Horvat (svojevremeno predložen od strane
„Američkog društva ekonomista“ za Nobelovu nagradu za ekonomiju) imamo državu kakvu imamo, a ne državu kakvu
trebamo.

Ali nitko
ne sluti da bi cijelu stvar do samog kraja, umjesto socijalizma, mogao
dotjerati upravo kapitalizam, koji sustav radničkog samoupravljanja razvija nesvjesno. Spontana upravljačka
logika tog procesa vrlo je jednostavna i laka za shvatiti, samo je potrebno
razumjeti dvije ključne kritične faze
u kvantnom polju socijalističke (r)evolucije.
Idemo redom:

Padom socijalizma
(samo neznalice misle da smo živjeli u komunizmu) većina radnika je dobila
otkaz i gurnuta je u privatno poduzetništvo, što znači da će jednoga dana na
samom vrhuncu razvoja kapitalističkog poretka svaki od njih posjedovati
vlastita sredstva za proizvodnu (pa makar to bio srp i čekić) i samostalno
upravljati raspodjelom stvorenog profita. A to je prva kritična faza, jer prema
znanstvenoj teoriji i praksi samoupravnog socijalizma upravo takva humanistička
pozicija radnika (koji samostalno stvara i upravlja svojim rezultatima rada)
predstavlja temelj razvijene socijalističke demokracije. Poslije toga slijedi
ona druga, fatalna: Jednoga dana – možda na nekom poslovnom hodočašću, u trenutku
molitve za oslobođenje i porezno rasterećenje – radni ljudi i građani postaju
svjesni da im je lakše prijateljski i ljudski surađivati, nego si međusobno poslovno
konkurirati. Tako složni i duhovno prosvijetljeni, slomiti će diktaturu bankara
i zavesti novu diktaturu proletarijata.

Greška u
sustavu je dakle korijenska. Zato je i opasna. Jer kada takav korijen jednom izraste
i počne se granati u veliko stablo, baciti će nam ovaj cijeli, mukom stečeni kapitalizam
u debelu sjenu. Kao ona lirska
pjesnikova vrba koja spušta svoje mekane
grane na ledinu. A tamo već vidim dječaka koji stoji u sjenci, i pjeva –
borbene.