Darije Petković izlaže fotografije s Gay Pridea i iz Međugorja

BOJE
HRVATSKE / GOSPE MOJA
Darije
Petković

Nakon
izložbe „Okupacija u 26 slika“ ( postavljenoj u Kunsovoj Galeriji OK listopada
prošle godine ) gotovo u dan točno, nakon godinu dana uživanja u jarkim bojama
domovine, Galerija OK će predstaviti istodobno / sukcesivno dva sjajno
korespondirajuća i nadopunjujuća Petkovićeva ciklusa fotografija: Boje
Hrvatske, te Gospe moja, ususret skorim vjerskim blagdanima Svih Svetih, Dušnog
dana, Dana mrtvih…kako se sve u našem narodu ne zovu, te malo kasnijim ali
isto skorim – izborima, na kojima se sve „boje Hrvatske“ i sve strasti žitelja
Lijepe Naše sučeljavaju i upravo trse izvojevati pobjedu ( nad ostalima ). No
Petković kao veoma suptilan, korektan i profesionalan fotograf suvereno vlada
zanatom fotoreportera i urednika ekonomskih i političkih časopisa, pa nikad ne
popušta „bojama“ niti političkim strastima, služeći se, veoma promišljeno i
koncepcijski osmišljeno, ali i precizno, eminentno estetskim metodama.

Boje,
„dugine“ na vedrim kolor fotografijama sa Zagreb Gay Pride-a, u nazivu su
dobile simboličan status „Boja Hrvatske“, u kontrastu  prema ne-bojama,
crnoj / bijeloj na fotografijama iz ciklusa Gospe moja. Karakteristični
detalji, prepoznatljivi „brendovi“, znaci, simboli, geste, rakursi, vizure,
kompozicija, odabrano vrijeme, zatečena ali odabrana scenografija /
kostimografija / koreografija naše „uvijek vedre“ svakodnevice, tog blagdana za
oči, osjetila i dušu – poput blistavog, hedonističkog, vazda pozitivnog i
optimističkog, vazda zavodljivog i samouvjerenog, a i „fancy“, marketinški
otmjenog osmijeha našega ex – premijera Ive Sanadera – čije široko nasmijano
lice, en face, resi samo jednu, ali ključnu fotografiju iz ciklusa! Jer ta je
fotografija u biti jedini „keyword“ za konceptualizaciju ciklusa u cjelini. Bez
Premijera baš ni po čemu se ne bi dalo zaključiti da je svo to veselo, šareno,
„prozapadno“ odjeveno, konzumerističko, sexy, zdravo & nasmijano, lijepo,
mlado, „moderno“ društvo upravo „naše“, „hrvatsko“, da su sve te predivne boje
baš „hrvatske“, a ne jednake po svim mjestima priželjkivanog „razvijeno –
kasnokapitalističkog“, „liberalnog“ Zapada ( EU ). U tome je ironičan, iznimno
suptilan i duhovit „catch“ umjetničkog fotografa Petkovića; ta jedna jedina
fotografija svemoćno usmjerava, determinira i vodi promatračevu percepciju,
interpretaciju, dekonstrukciju intendiranog značenja kako naziva izložbe tako i
prezentirane cjeline „Boja Hrvatske“. Time u prvi plan analize stupa ne više
neosporna ljepota i dopadljivost prizora i fotografskih uradaka već nešto
sasvim drugo: politička, ideološka, marketinška pozadina svih nama „predobro
poznatih“ prelijepih prizora kojima se tobože neutralno, navodno deskriptivno,
kao –da-objektivno „ilustrira“ društvena svakodnevica života u, naravno,
LIJEPOJ našoj Hrvatskoj.

Ponešto
drugačiji, a opet komplementaran i nadopunjujući pristup motivu, u ovom slučaju
trgovanju figurom Djevice Marije, Madone, Gospe, kako li sve ne nazivamo
Bogorodicu, Darije Petković primjenjuje u ciklusu „Gospe moja“. Iznimno
„prelijepe“ snimke iz tragovišta „vjerskom“ robom, osjećajima i navadama
vjernika, ali i preprodavača, „vjerskih“ snobova, poltrona, oportunista,
svekolikog stanovništva u jednoj „katoličkoj“ državi, neumoljivo iznose na
svjetlo dana okrutnu faktografiju i fenomenologiju kulturnoindustrijskog
odnosno religijsko/ konfesionalno / konfekcijskog marketinškog manipuliranja
najsvetijim simbolima, cijelim fantazmatskim sustavom vjeroispovijesti o kojoj
se radi na primjeru trženja „Gospe“. Estetske vrijednosti postaju opscenima, nekako
neprimjereno „erotiziranima“, dopadljivima, kao da je riječ o nekoj pop – ikoni
ili o figuri jedne Barbike, ne o – Gospi! Otud predani uzdah „Gospe moja“
dobiva prizvuk zgražanja, čuđenja, iznenađenja pred začudnim prizorima užasa
trgovanja vjerskim drangulijama: Gospe moja! Asti …..! Uzviknuo bi neki
Dalmatinac. Zar ne?

Branko
Cerovac