Caru Carevo, a Primorju njegovo….

Pa većim dijelom susreta
pogledom na službeni semafor stjecao se dojam da se sastaju dvije momčadi
Primorja, razglas na bazenu bio je na razini elementarne nepogode, i ostalo je
oko stotinu nepopunjenih sjedalica što je nezamislivo kada se održava vrhunski
sportski događaj. Pod gotovo sve spada i sudački par. I dok Grk Michalis Birakis
dolazi iz zemlje koja ima neku tradiciju vaterpola to se nikako ne može reći za
Turčina Emanuela Taylana koji se namjeravao prometnuti u prvu zvijezdu susreta
valjda po uzoru na neke od sunarodnjaka koji zatrpavaju i truju hrvatski
medijski prostor. Na sreću svih istinskih ljubitelja vaterpola to mu nije
uspjelo, jer junak poslijepodneva, dana i večeri pobjede, bio je Davor Car.

Na ovome ću mjestu priznati kako
sam dan prije susreta s jednim kolegom koji prati Primorje komentirao ocjene
vrijednosti igrača po pozicijama. Nisam se slagao s njegovom tvrdnjom da su Car
i vratar mađarske reprezentacije Zoltan Szecsi jednake vrijednosti. Nakon
viđenog u subotu posuti ću se pepelom i ispričati i uvaženom kolegi i Davoru
Caru, jer „Caki“ je branio Primorje kao što je nekad Valter branio Sarajevo – 10
obrana od 14 udaraca ili 71 % uspješnosti. Kod vratara statistika je zbilja
neumoljiva. Car je postao Kralj i doveo je Primorje na koračić od drugog kruga,
od plasmana među osam najboljih u Europi. Kada je dolazio u klub predsjednik
Predrag Sloboda govorio je o trogodišnjem projektu, a krajnji cilj biti će
Final Four Eurolige u Rijeci 2012. Zoran Roje, čovjek-sinonim Primorja, od
početka sezone je govorio: „Pravo Primorje vidjet ćete nakon Nove godine“.
Upisali su Primorjaši do Nove godine tri poraza, sva tri od onih koje dobro
poznaju, od Juga u Dubrovniku na startu Eurolige i od Mladosti u Zagrebu i
Zadru na polufinalnom turniru i u finalu Kupa Hrvatske. U te tri utakmice
Primorjaši nisu bili niti blizu svojim protivnicima baš kao što ove subote riječkoj
družini nisu bili blizu vaterpolisti Egera.

Čak šest mađarskih, tri
hrvatska, dva kanadska i jedan reprezentativac Grčke, odnosno Gruzije, bio je u
bazenu na Kantridi u subotu. Na gostujućoj klupi legenda mađarskog vaterpola
Gyorgy Gerendas, čovjek koji je i u igračkim danima u Italiji bio protivnik
Zorana Roje. Dekor fantastičan, čak je i 50 gostujućih navijača stvorilo
pristojnu buku, ali niti približnu onoj kao kada su na plivalište ušli
Krimejski feštari. Znalo se da će od velike važnosti biti realizacija igrača
više, a ako Vam ovdje kažem da su Mađari u dva susreta protiv Primorja imali 26
prigoda i realizirali samo 3, nisu ni mogli proći bolje.

No, sada se moram vratiti na
Turčina Taylana koji je svojim suđenjem zbunio delegata i cijeli zapisnički
stol, a o igračima i trenerima da i ne govorim. Spektakl koji je proizveo 25
sekundi prije kraja treće četvrtine pri rezultatu 6:3 za Primorje kada su Riječani
lomili i gotovo slomili protivnika, Birakis je dosudio peterac za Primorje i
isključenje Zsolta Varge zbog prekršaja na Marku Jelači, a onda je Taylan
poništio njegovu odluku, dosudio „brutality“ prekršaj, što je značilo
isključenje Jelače na četiri minute i peterac za Mađare. Pretpostavljam da je
htio utakmicu učiniti zanimljivijom. Kovacs je pogodio iz peterca za 6:4 i to
je bilo sve od Mađara. Obrana koju je odigralo Primorje bila je na vrhunskoj,
besprijekornoj razini. Priznao je to i Roje svojom izjavom: „Odigrali smo
odličnu obranu a posebno u one četiri minute s igračem manje“.

U tom periodu igre riječki
vaterpolisti „poginuli su u bazenu“. Znam, ovo će Vam izgledati kao izlizana
fraza ali doista nije niti malo lako igrati toliko vremena s čovjekom manje. U
posljednjih osam minuta mogli su si i olakšati život, ali promašivali su neke
vrlo izgledne situacije. Na kraju je priču prekrasnim pogotkom preko glave
Szecsiju u posljednjoj minuti zasladio Fran Paškvalin, centar koji se sjajno
uklopio u momčadi i gotovo udomaćio u Rijeci.

Nakon ove velike utakmice,
već u srijedu od 20 sati je gotovo još i veća. Na Costabellu dolazi najjači
sastav Crne Gore Jadran iz Herceg Novog. Primorjaši su prvi bez poraza i bilo
bi krasno nastaviti niz. Ako slučajno niste bili u subotu, najsrdačnije
preporučam da dođete u srijedu. Isplati se.

Godina je dobro počela i za
odbojkašice Rijeke koje su slavile u Interligi i to na gostovanju kod Slavie u
Bratislavi sa maksimalnih 3:0. Košarkaši Kvarnera kasno su se probudili u
Dubravi i poraženi su 91:86, a i njihov je dvoboj bio na televizijskim
ekranima. Veliki dan za riječki sport.

Danas, u ponedjeljak, Elvis
Scoria obaviti će prozivku, ali do kraja prijelaznog roka, odnosno do kraja
mjeseca neće znati s kojim će kadrom u nastavak prvoligaške bitke za bodove.
Rukometašice Zameta narednoga vikenda odraditi će zaostalu prvenstvenu utakmicu
na svome parketu protiv Dalmatinke iz Ploča. Njihovi muški kolege krenuli su s
pripremama no muška sezona miruje do kraja svjetskog prvenstva koje u srijedu
počinje u Švedskoj.

Sve u svemu možemo biti
zadovoljni početkom sportske godine iz riječkog kuta gledano. Kažu da recesija
neće prestati i nestati, ali nadajmo se da će nam ipak barem sport priskrbiti
najviše radosti u ovoj, kažu oni koji znaju, još težoj godini. Sretna nam Nova
sportska godina