Kao student jednog u Hrvatskoj
relativno mladog studija, poslovnog studija Alma Mater Europae, dobila sam
mogućnost da Europsku uniju kao središnji pojam svog studiranja učinim nečim
opipljivim. Naime iako je sama priroda moga smjera takva da se u svemu što
radimo uvijek osvrćemo na primjenu, biti na mjestu događaja, u Bruxellesu,
te uživo promatrati procese o kojima sam
dotada čitala, iskustvo je koje mi je omogućilo da na potpuno drugačiji način
pristupim svom radu.
U Bruxelles nas je krenulo nekoliko
kako bismo u sklopu stručne ekskurzije saznali nešto više o radu Europske
komisije i kroz niz predavanja dobili priliku da se pobliže upoznamo sa sustavom
kojeg bismo jednoga dana mogli biti dio. Iako sam očekivala kako će mi se sve u
Bruxellesu činiti većim, prvi je dojam zgrade Europske komisije djelovao kao
fizički šok; stajati kraj nečega što je tako veliko i čiji broj zaposlenika
premašuje broj onih koje za užurbanih popodneva mogu vidjeti na riječkom Korzu,
dalo je novi smisao opisima funkcioniranja europskog aparata. Ipak, nije riječ
o jednoj zastrašujućoj mašineriji, već o dinamici koja je prisutna u
svakodnevnom djelovanju Europske komisije i koja uključuje velik broj mladih
ljudi koji su, upoznavši se s mogućnostima EU i potrebama svoje zemlje,
odlučili pronaći način na koji će participirati u takvom sustavu.
Osoba koja odgovara takvom opisu, je
Dino Babić, prvi od predavača, koji je u Bruxelles došao koristeći natječaj
koji je raspisala njegova županija i tako postao član vanjskog tima govornika
Europske komisije, odnosno predstavnik istarske regije. S Dubravkom Šuicom,
članicom Europskog parlamenta, i dr. Markom Nobilom, hrvatskim ambasadorom u Bruxellesu,
razgovarali smo o razvoju Hrvatske kroz projektno financiranje, odnosno o
potrebi za prijavom kvalitetnih projekata koji bi ponudili novi gospodarski
impuls i tako stvorili put iz krize.
Osim navedenih slušali smo još i predavanja Cristiana-Yvesa Krappitza
(Directorate-General Economic and Financial Affairs), Sabine Germe (Directorate-General
Regional Policy) i Elisa Ruana koji su projektni postupak objasnili u
konkretnim terminima strategija, planiranja i akcija. Put je uključivao i
obilazak Europskog parlamenta i posjet modernističkom muzeju koji se u njemu
nalazi.
U ovom sam kratkom opisu puta mogla
navesti samo neke njegove segmente, no vratimo li se na ono od čega sam krenula
čini se da je lekcija Bruxelles ostavila pouku. Prva se pouka odnosi na to kako
je uz trud i promišljanje u konkretnim terminima sustav o kojem sam učila i
meni dostupan, dok druga je druga usmjerena na same modele studiranja –
potrebom da se uz teorijske sadržaje studija radi i na iskustvima koja ne
moraju biti praktična, ali nam omogućuju dodir s onim što učimo, neovisno o
tome je li to putovanje ili običan razgovor s nekim tko materiju poznaje
‘iznutra’.
Podijeli na društvenim mrežama