Josip Nemet i Petar Kovačić / Foto: HNK Ivana pl. Zajca
Na programu koncerta naći će se tri skladbe koje u sebi nose
simboličnu vezu s tišinom, Suita br. 5 za violončelo solo u c-molu Johanna
Sebastiana Bacha, 4’33” Johna Cagea te
Sedam posljednjih riječi Sofije Gubaiduline.
Bachove suite od mnogih su teoretičara i samih čelista
promatrane kao paralela s Kristovim raspećem i uskrsnućem. Prema toj teoriji,
upravo je Peta suita ona koja se odnosi na njegovu smrt.
Iako kompoziciju Johna Cagea 4’33” mnogi doživljavaju kao
provokaciju ili u najboljem slučaju kao šalu, poruka te kompozicije je puno
dublja. Iz tišine se rađa glazba, ali isto tako u tišini i naša koncentracija
postaje fokusiranija.
„Kao izvođač, uvijek sam se osjećao povlaštenim stupiti na
pozornicu i uživati u onoj gromoglasnoj tišini koju uspijevaju proizvesti
velike dvorane; u onom trenutku koncentracije prije prvog tona; u iščekivanju i
zamišljanju glazbene ‘avanture’ koja predstoji. Sada će se taj trenutak razviti
u nešto što ne očekujemo ili možda ne želimo. To je test za nas same da
provjerimo možemo li neizvjesnost nametnute nam tišine pretvoriti u kvalitetno
osluškivanje sebe, prostora i ‘svoje’ glazbe… Iznenadit ćete se koliko
zapravo traju 4 minute!“, najavljuje violončelist Petar Kovačić.
Posljednja na programu je „Sedam posljednjih riječi“,
najpoznatija skladba Sofije Gubaiduline, a nadovezuje se na dugu kompozicijsku
tradiciju koja traži inspiraciju u kulminaciji Kristove muke, odnosno njegovim
posljednjim riječima na križu. Gubaidulina koristi razne skladateljske postupke kod oba instrumenta koji su
prvenstveno u službi simbolike, bio to križ, muka, neko tjelesno ili pak
psihološko stanje. Simboli su i odabrani instrumenti: violončelo koje s
međusobno okomitim gudalom i žicama tvori simbol križa i harmonika čije sviranje dovodi ruke u položaj
sličan onome na križu.
Podijeli na društvenim mrežama