Preminuo Slavko Šestak, prvak HNK Ivana pl. Zajca

Slavko Šestak / Foto: HNK Ivana pl. Zajca

Slavko Šestak rođen je u Karlovcu gdje je završio gimnaziju
i srednju glazbenu školu da bi potom nastavio studij na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu.

Prvi je glumački nastup ostvario u rodnom gradu, nakon kojeg
više nije napuštao „daske koje život znače“. Prvi profesionalni angažman dobio
je u tadašnjem splitskom Narodnom kazalištu u sezoni 1950/51, a 1953. prelazi u
riječko Narodno kazalište „Ivan Zajc“ u Rijeci kojem je ostao vjeran cijeli
svoj glumački vijek.

Teško je nabrojati sve najznačajnije i najuspješnije njegove
glumačke kreacije jer svoje je uloge umio odglumiti, ali i otplesati i
otpjevati. Jednako uspješno i suvereno tumačio je uloge iz klasičnoga i
suvremenoga svjetskog repertoara, od kojih ćemo spomenuti samo neke kao što su
Mercutio u „Romeu i Juliji”, Cassio u „Otelu”, Vratilo u „Snu Ivanjske noći” i
Kralj Lear Williama Shakespearea; Fortunato u „Ribarskim svađama” Carla
Goldonija; Markiz od Pose u „Don Carlosu” Friedricha Schillera; Gradonačelnik u
„Revizoru” N. V. Gogolja; Gajev u „Višnjiku” A. P. Čehova; Starac u „Stolicama”
E. Ionescoa ili Tom u „Staklenoj menažeriji” T. Williamsa. Osobito se istaknuo
ulogama u djelima hrvatskih autora Marina Držića (Skup, „Dundo Maroje”), Ivana
Gundulića (Divjak, „Dubravka”), Miroslava Krleže (Krešimir Horvat, „Vučjak”;
Puba, „Gospoda Glembajevi”; Aurel, „Leda”; Doktor, „Na rubu pameti”), Mirka
Božića (Blaž Bogdan, „Pravednik”) i Drage Gervaisa (Celestin, „Duhi”; Admiral,
„Karolina Riječka”).

Zahvaljujući svom višestrukom talentu, zapažene je uloge
ostvario i u mjuziklu te rock-operi („My Fair Lady”, „Poljubi me, Kato”,
„Karolina Riječka”).

Velik je popis i nagrada i priznanja što ih je Slavko Šestak
primio u svojoj bogatoj glumačkoj karijeri poput brojnih nagrada UDUH-a (za
ulogu Mokorela u Borovoj „Zvijezde su vječne”, Vratila u Shakespeareovu „Snu Ivanjske
noći”, Ruzantea u „Muškarčinu”, Martina u Hadžićevu „Hitleru u partizanima”,
Mikca u Brešanovoj „Svečanoj večeri u pogrebnom društvu”, Sempronia u
Achardovoj „Celestini”), Nagrade Vladimira Nazora za ulogu Gradonačelnika u
Gogoljevu „Revizoru”, Nagrade Revije musicala za Profesora Higginsa u „My Fair
Lady”, Nagrade na susretu kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu za Gervaisovog
Celestina u „Duhima”, te nagrade Grada Rijeke za ulogu Mokorela u predstavi
„Zvijezde su vječne” kao i istoimene Nagrade za životno djelo na području
kazališne umjetnosti.

„Teatar toliko živi u meni da ja kada ne radim, a sada radim
manje što je normalno, ja sanjam teatar svaku noć. Meni teatar fali, ja volim
doći u teatar, ja volim ovaj riječki teatar jer je to moj teatar, to je dio mog
života, ja sam zaljubljen u njega… Pa ja sam cijeli život proveo u tom
teatru, on je dio mene. Volim one zidove, volim onu garderobu u kojoj sam
sjedio s pokojnim Veljkom Maričićem…”, kazao je Slavko Šestak u jednom
novinskom intervjuu povodom obilježavanja 50. obljetnice svog umjetničkog rada.
Tada je, formalno već umirovljen, riječkoj publici ponovno darovao ulogu
Celestina, Gervaisova „starog mladića“, koja je možda i više ostalih obilježila
njegovu karijeru.

Komemoracija Slavku Šestaku bit će održana u srijedu, 13.
rujna u foyeru HNK Ivana pl. Zajca u 13 sati.