Otvorenje izložbe crteža Lee Čeč

Iz
recenzije Igora Gržetića
Figure na Leinim crtežima, ponegdje
modelirane pomno i studiozno, a ponegdje slobodnije i brže, gotovo s karakterom
krokija, projekcija su (svima) razumljivih tjelesnih ekspresija koje počinju
otkrivati ne samo razloge naših postupanja, već i osjećaje; psihološka stanja,
što ih one vode, bili primjerice napušteni i zbog toga pognute glave, posve
bezglavi u lutanju svijetom, s razlogom usprotivljenog stava, beskrajno sretni
prepušteni zagrljaju, obuzeti misaonim traganjem za najprikladnijim rješenjima,
prožeti prijetnjom kao pravi antagonisti ili jednostavno predani sanjarenju
brojeći zvijezde… Jezične formule što prate oživljenu tjelesnu gestu u
funkciji su ponavljanja istine utisnute u sam crtež, a upravo slaganje takvih
slojeva značenja propuštenih kroz prizmu različitih medija (crtež – tijelo;
jezik) jedan je od specifikuma evoluiranih (post)modernističkih umjetničkih
praksi. Pa tako, Miško Šuvaković raspravljajući o odnosu slike i riječi navodi
kako on (kada se riječ ili rečenica već nađu u okviru piktoralnog polja) može,
s jedne strane, generirari značenjskim odnosom podudaranja (tautologija slike i
riječi) ili pak paradoksalnog nepodudaranja (proturječnost, ironija), a s
druge, prizivati intertekstualnu-slikovnu razmjenu, gdje tekst postaje
autorefleksivna analiza slike iliti narativni okvir njezinog razumijevanja.
Radovi Lee Čeč, donose nam baš to: tautologiju – i to u smislu ponavljanja iste
tvrdnje drugim riječima – s tjelesnom gestom (crtežom) kanaliziranom u geslo
(riječ; rečenicu) dajući, na taj način, prilog konceptualnoj jasnoći samog rada.

Lea Čeč rođena je 1979. u Rijeci.
Diplomirala je kiparstvo 2006. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti
Sveučilišta u Rijeci. Tijekom studija počinje aktivno izlagati, a u svojem
umjetničkom izražavanju istražuje psihološka stajna i emocije koje osoba
proživljava u svakodnevnom životu. U tu svrhu koristi se najrazličitijim
medijima. Osim likovnom umjetnošću bavi se kuriranjem, organizacijom izložbi,
grafičkim dizajnom, kao i pedagoškim radom. Članica je HDLU-a Rijeka. Godine
2007. osvojila je prvu nagradu 40. natječaja umjetnosti i kulture Istria
Nobilissima u sekciji likovnih umjetnosti. Živi i radi u Rijeci.