Ploču je otkrio profesor Dušan Prašelj, jedan od rijetkih živućih učenika Ivana Matetića Ronjgova, zajedno s primorsko-goranskim županom Zlatkom Komadinom i zamjenicom župana Istarske županije Giuseppinom Rajko.
Ivan Matetić rodio se 10. travnja 1880. u selu Ronjgi kraj Sv. Mateja na Kastavštini. Poslije kraćeg naukovanja u kovačnici kreće u učiteljsku školu Kopar, u kojoj je zapažen njegov muzički talent. Od 1899. bio je učitelj u mnogim istarskim mjestima – Žminju, Barbanu, Kanfanaru, Svetom Petru u Šumi, Gologorici, Pićanu, Klani i Opatiji.
Studirao je glazbu u Beču, a od 1919. do 1921. kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Potom je bio gimnazijski profesor u Sušaku, gdje je 1923. utemeljio privatnu glazbenu školu, a od 1925. do 1938. bio je tajnik Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je od 1945. predavao glazbeni folklor. Od 1947. do 1951. bio je profesor glazbene škole u Rijeci.
Melografijom se počeo baviti već tijekom učiteljevanja u Istri, a prve rezultate proučavanja istarske narodne glazbe, teorijske postavke tzv. istarske ljestvice, objavio je 1925. i 1926. u glazbenom časopisu Sv. Cecilija.
Skladao je u većini vokalne skladbe na temelju istarske ljestvice.
Tužaljka za dječji zbor i soliste „Ćaće moj“ (1933.) jedno je od najvrjednijih Matetićevih djela, a posebno se ističu još djela „Roženice“, „Malo mantinjade v Rike na palade„, „Mantinjada domaćemu kraju“, „Naš kanat je lip“, „Na mamin grobak“ te „Galijotova pesen“.
Podijeli na društvenim mrežama