70. obljetnica strijeljanja 13 primorskih antifašista

Ove godine obilježava se 70 godina od završetka
Drugog svjetskog rata i oslobođenja Rijeke. Tim povodom u Rijeci će
obljetnica oslobođenja grada biti obilježena nizom manifestacija u
organizaciji Grada Rijeke i Udruge antifašističkih boraca i antifašista
(UABA) Grada Rijeke. Među, događajima koje će se obilježiti, a koji su
vezani uz povijest našeg grada je i 70. obljetnica strijeljanja 13
primorskih antifašista.
 
Naime, na današnji dan 10. ožujka
1945.g. ,na Piramidi na Sušaku, odnosno stubištu kod vile Alga, koje
spaja dvije susjedne ulice, strijeljano je trinaestoro primorskih
antifašista: Antun Baffo, Rudolf Džodan, Miro Kancijanić, Josip Lovrić,
Josip Perhat, Antun Pičuljan,  Antun Polonijo,  Antun Sergo, Dušan
Svaglinac, Antun Šarar, Rudolf Tomšić, Ottavio Valić i Alfred Zustović.

Početkom 1945. godine, pored diverzija i sabotaža
mladi antifašisti poduzimali su brojne akcije protiv fašista. Osim
rasturanja promidžbenog materijala NOB-a i ispisivanja grafita po
kućama, napadaju policijske agente i okupatorske doušnike. U siječnju
1945.g., u tadašnjoj Rijeci uhićena je veća skupina političkih aktivista
NOP-a i NOB-a. S uhićenicima se u istražnom zatvoru zvjerski postupalo,
pa su stoga planirane likvidacije policijskih agenata – mučitelja
zatvorenika. Jedna od takvih akcija izvedena je 9. ožujka 1945. oko 19
sati nedaleko od Piramide na Sušaku, nad dvojicom „izvidnika ustaškog
redarstva” – Slavkom Košarom i Markom Tomićem. Kako bi osvetio smrt i
ranjavanje svojih agenata, šef sušačkog redarstva Vindakijević odlučio
je da se na istom mjestu strijelja skupina talaca, koji su se nalazili u
sudskom zatvoru Via Roma.

Na najstrožu kaznu osuđeni su uglavnom
mladi ljudi koji zapravo nisu imali nikakve veze s navedenim atentatom,
jer su se u to vrijeme nalazili u ćelijama sudskog zatvora Via Roma na
Rijeci. Dakle, osuđeni antifašisti nisu bili pogubljeni u svojstvu
atentatora na ustaške agente Tomića i Košara, nego su bili žrtve
nacifašističke odmazde, a za likvidaciju odabrao ih je šef sušačke
policije osobno.

Odmah po završenom „procesu”, na smrt osuđeni
zatvorenici su pod pratnjom pripadnika Gestapoa odvedeni do Piramide na
Sušaku, a potom do stubišta kod vile Alga, koje spaja dvije susjedne
ulice. Tu im je naređeno da krenu uza stubište, a kada su došli do
sredine, streljani su. Mrtva tijela strijeljanih ostala su ležati na
stubištu tijekom jutra, dok nisu odvezena na trsatsko groblje. U povodu
egzekucije na smrt osuđenih primorskih antifašista, još istoga dana
oglasila se sušačka policija letkom upućenim građanima pod nazivom:
Osuda posebnog suda.
U letku je bilo navedeno da je izvršen atentat
na „dva Hrvata činovnika policijske vlasti” kao i to da su članovi
posebnog suda u noći 9. na 10. ožujka 1945. osudili na smrt „trinaest
komunističkih terorista i njihovih pomagača”, dvojicu na 10 godina
zatvora, dok je treći bio oslobođen optužbe i pušten na slobodu. U letku
se navodi da je ovaj potonji bio optužen „zato što nije prijavio svoga
oca, koji je komunistički djelovao”. Cijeli letak istoga je dana objavio
i fašistički dnevnik La Vedetta d’Italia. 
(Podaci preuzeti iz knjige  “Borbene
grupe Sušaka i Rijeke 1944.-1945.”, Udruge antifašističkih boraca i
antifašista (UABA) Grada Rijeke, Saveza antifašističkih boraca i
antifašista (SABA) PGŽ i Naklade Kvarner d.o.o. Rijeka, Rijeka 2015.)

Na mjestu strijeljanja postavljena je spomen ploča,
a kasnije je iznad stubišta postavljen i spomenik s 13 nepravilno
raspoređenih crvenih cijevi, autora Zvonimira Pliskovca.