Izložba “ZvonČaRi” u Narodnoj čitaonici

Namjera izložbe je
približiti zvončare širem stanovništvu ukazaujući na njegovu osnovnu ali
ne i jedinu svrhu. Tjeranje zime i dozivanje proljeća osim
životnog-praktičnog nosi u sebi i puno simbolike. Fotografije pejzaža
snimila je Anamarija Podrebarac. Sami zvončari na fotografijama originalne su
i unikatne skulpture Višnje Laginja koja je materijalom i oblikom htjela
prikazati njihovu snagu i različitost te veličinu njihova postojanja jer
ovdje su oduvijek. Osim zvona, maske, ovčje kože
i balte, zvončar na sebi i sebi nosi mnoga značenja i funkcije na
individualnoj razini kao i na razini lokalne zajednice. Kružni, zatvoreni,
strogo teritorijalno određeni ophodi zvončarskih grupa s kulturnog područja
Kastavštine u pusno vrijeme godine, ritualno određeni i obrazloženi
simbolikom tjeranja zime, zla i bolesti, imaju ulogu potvrđivanja pripadnosti
lokalnoj zajednici, povezivanja i naglašavanja veza unutar lokalne zajednice
te potvrđivanja pripadnosti zajednice teritoriju na kojem funkcioniraju. Ujedno
zajednica, koristeći se tradicionalnim okvirom običaja zvončara, putem njega
izražava, preispituje i redefinira veze unutar nje same, odnose s doseljenim
stanovništvom, susjednim zajednicama i središtima moći.

No kad
zvončari dođu na Korzo, na gradski asfalt, u povorci Riječkog karnevala,
većina značenja i funkcija koje imaju u svom kulturnom kontekstu, na svom
teritoriju, biva potisnuta i/ili irelevantna. U prvi plan dolazi percepcija
zvončara kao simbola povezivanja s drevnim, autentičnim, iskonskim i
prirodnim. „Zvončar je jak i nem.“ On pokazuje svoju snagu, izdržljivost,
sirovost, divljaštvo… njegove emocije eskaliraju do euforije i nakon
višesatnog nošenja zvona, uslijed stalne zaglušujuće buke, ritma, alkohola,
napora i iscrpljenosti dovodi se, gotovo, u stanje transa, „neprisutnosti“.
Glasan i neusklađen klepet zvona koji povremeno ulazi u ritam, a onda ponovno u
buku, zastrašujući izgled zvončara, blizina „opasnog“ (neugodnog) iskustva
hipnotizirajuće djeluje na promatrače povorke koji često potvrđuju da, kad
zvončari prolaze u povorci, osjećaju srse, podrhtavanje u nutrini, grč u
želucu, nijemi vrisak, blizinu iskonske snage, ludilo… ovdje oblikovano
metalom.

Anamarija Podrebarac,
rođena u Karlovcu, studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, II
godina, smjer – Grafika

Višnja Laginja,
rođena u Rijeci, studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, II
godina, smjer – Kiparstvo