Mlade autorice predstavile su svoje diplomske radove s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer kiparstvo. Ono što karakterizira njihov rad u medijskom i konceptualnom smislu je pitanje prostora (instalacije) te naglašavanje onoga što izostaje i/ili onoga što je nevidljivo. Izložba je otvorena od 14. do 21. studenog radnim danom od 16 do 20 sati.
Tema rada proizašla je iz namjere da svoje unutarnje postojanje „povratim“ iz sebe kako bi na taj način otkrila svoje nevidljive haptičke dimenzije. Krećem iz praznog prostora koji mi je nedodirljiv i kojeg osjećam u sebi, istodobno svjesna njegove prisutnosti i promjenjivog opipljivog stanja. Promišljajući o prostoru svijeta kojeg poznajem i u kojem živim, shvatila sam da sam njegovim prostranstvom vidljivo omeđena sa svih strana, ali mi je zapravo teško odrediti koje su mu granice u meni. Taj je prostor nekad zadnji a nekad prvi u obavljanju životnih funkcija što će ovisiti o tome da li puštaš nešto unutra ili to izbacuješ van, objašnjava Tijana.
Andreja svojim fotografijama i video radovima, to jest
cijelom instalacijom, želi drugima (a i samoj sebi) prikazati
sadašnjost koja je prošlost. Sjećanje koje postoji u radu usmjereno je na
prisutnost, na pažnju bilježenja detalja iz ovog života. U pitanju je nešto
čemu se divim svaki put iznova, nešto što je nenametljivo i slobodno. Kao
ideja, odabir je prozora došao iz vlastitog rituala; svako jutro, nakon što
skuham kavu, sjednem u kuhinju uz prozor i gledam kroz njega. Gledam van.
Promatram. Kada imam više vremena promatram duže, a kada nemam, dovoljno je i to što imam, otkriva Andreja.
Podijeli na društvenim mrežama