Požuri da London ne pobjegne

Wizzair, jedna od sve više
niskobudžetnih avionskih kompanija, pružila nam je mogućnost odlaska u London
iz Ljubljane za samo 50€ po osobi (povratna karta!). S ruksacima na leđima i
vinjetom na autu, zaputili smo se prema malom slovenskom aerodromu Brnik nedaleko
Ljubljane. Let je trajao dva sata, ali London je u drugoj vremenskoj zoni, tako
da smo tamo bili – za sat vremena. Mrak je već pao, umor se počeo javljati, a
mi smo trebali prokužiti kako funkcionira poznati Underground iliti Tube,
londonski metro sustav. Najbitnije je da shvatite koja linija vam treba, pritom
pazeći na boju i ime linije te smjer kretanja. Karta? Sitnica, dnevna karta oko
70 kuna! Smjestili smo se kod prijateljice u drugoj zoni Londona i počeli
puniti baterije za idući dan.

Nakon ranog doručka i praznih
ruksaka na leđima, zaputili smo se u Oxford Street, ulicu Primarka i ostalih
dućana u kojima smo obnovili garderobu. Džemperi za 50-ak kuna, kravata za 20,
elegantne hlače za 50 samo su neki od odjevnih predmeta koje smo kupili, a koji
su dosta skuplji kod nas. Nije ni čudo da su Londonci elegantno odjeveni i
iskombinirani! Nastavili smo u smjeru centra gdje smo posjetili neke od
znamenitosti koje srećemo u filmovima. Bobbiji su pristupačni i vole se
fotografirati s turistima, bez obzira što će vjerojatno završiti na facebooku.
Sve je uredno i čisto, što je zbilja čudno za višemilijunski grad. Nigdje se
ljudi ne deru, u metrou je tišina, sve je organizirano. Definitivno nema puno
Balkanaca u Londonu ili se prave Englezi. No, znamenitosti na stranu,ostala sam
šokirana činjenicom da su ljudi u takvoj hektici, da ne znaju više uživati u
svakodnevnim stvarima poput kuhanja. Svi jedu na raznim objektima brze prehrane
ili na štandovima nacionalnih manjina koji nude delikatese svoje kulture. U
metrou na pokretnim stepenicama morate stajati s desne strane jer s lijeve
strane svi trče i jure da ne zakasne na vlak koji vozi svake 2-3 minute. Što bi
tek rekli na kašnjenje naših vrlih Trolejevih buseva koje morate čekati vani na
buri?

Noćni život je definitivno
kvalitetniji nego u Rijeci, što možemo zahvaliti glazbi. Naime, tamo se ne
pušta glazba za trljanje, već za ples. Pušenje je u objektima zabranjeno pa ne
smrdi, a pušači se druže i upoznaju ispred pubova. Pivo je za naše standarde
skupo, ali natoče do crte s pravom pjenom i ima više izbora svih vrsta piva.
Što se viskija tiče, i dalje prednjači good old Jack. Sve u svemu, odlučite li
posjetiti London, pripremite se na skupe cijene, dobro se pripremite za kišu
(no Riječanima to ne bi trebao biti problem, šta ne?) i vrlo brzo hodanje.

Cheerio!