Rusko izdanje knjige predstavili su Theodor de Canziani,
skrbitelj Spomeničke knjižnice i zbirke Mažuranić-Brlić-Ružić, prevoditelj
Dmitry Chegodaev, članica udruge Ruska kultura i praunuka Ivane Brlić-Mažuranić,
Matilda Ružić, te Zlatko Moranjak iz udruge Apsurd.

Theodor de Canziani je pohvalio prevoditeljev trud i vrijeme
koje je uloženo kako bi Hlapić progovorio modernim ruskim jezikom. Istaknuo je
kako je za prijevod ove knjige bilo potrebno upoznati hrvatsku povijest i
književnost, budući da se radi o knjizi koja je napisana prije stotinu godina
kada je život bio drugačiji, te je bilo potrebno mnogo truda kako bi se knjiga
prevela na način da bude dostupna i zanimljiva današnjim mladim ruskim
čitateljima.

Isti problem naveo je i sam prevoditelj Chegodaev koji je
rekao, kako je s obzirom da je knjiga nastala 1913. godine bilo potrebno
izučavati hrvatsku povijest od tog razdoblja do danas. Za razumijevanje knjige
potrebno je znati hrvatsku povijest koju mnogi ruski budući čitatelji ne znaju
pa je stoga bio pravi izazov prevesti ovu knjigu na ispravan način. Još jedan
od motiva bio je taj što hrvatska književnost općenito nije toliko poznata u Rusiji pa je ovo bio jedan od načina da se približi tamošnjim čitateljima.
Chegodaev je također napomenuo da knjiga nije samo za rusko tržište već za
tržište svih zemalja ruskog govornog područja. Chegodaev je pisac, prevoditelj
i grafički dizajner, te autor brojnih knjiga, kratkih priča i prijevoda.

Matilda Ružić izjavila je kako bi Ivana Brlić-Mažuranić
sigurno bila zadovoljna ovim prijevodom budući da su i njezine Priče iz Davnina
objavljene na ruskom jeziku i to početkom 30-ih godina 20. stoljeća.

Obitelj Ivane Brlić-Mažuranić stoljećima je povezana s
ruskom kulturom. Njezin otac, Vladimir Mažuranić, te stric Antun Mažuranić bili
su članovi Ruske akademije znanosti, te je poput djeda Ivana Mažuranića i
drugih članova obitelji i Ivana Brlić-Mažuranić poznavala ruski jezik, kulturu
i umjetnost što je uvelike utjecalo na čitav njezin spisateljski rad.