Božić

Vjernici danas slave Božić, spomen rođenja Isusa Krista i jedan od
najvažnijih kršćanskih blagdana.  Zajedno s Uskrsom i Duhovima, spada
među tri najveća kršćanska blagdana. Središnji čin proslave Božića je
ponoćna misa a slavi ga se u krugu obitelji i najbližih.

Blagdan Božića, koji je priznavanje Isusovog božanstva i čovještva,
ima osobitu ljepotu, čar i osobitu povijest. Pruža poruku o Bogu, ali i o
čovjeku. Te dvije poruke su osnova poruke o miru. U božićnom
svetkovanju i čestitanju one dolaze do izražaja i Božiću daju osobitu
intimnost i značenje obiteljskog blagdana.

Novi zavjet ne navodi kada se točno rodio Isus pa prvi kršćani nisu slavili Božić, nego samo Uskrs.

Božić se isprva slavio na razne datume, najčešće 6. siječnja, a
početkom IV. stoljeća u Rimu je uvedeno svetkovanje 25. prosinca kako bi
se potisnula poganska rimska svetkovina rođenja nepobjediva sunca (dies
natalis Solis Invicti), koja se slavila u Rimu odmah po zimskoj
obratnici.

Svetkovina se iz Rima proširila u zapadnim, a potom i u istočnim crkvama.

Pravoslavni vjernici Božić slave 7. siječnja, što je po Julijanskom kalendaru također 25. prosinac.

Kršćani su vrlo rano dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove
godine. Na Božić kao prvi dan nove godine upućuje i hrvatska božićna
pjesma “Narodil nam se kralj nebeski”.

Tek 1691. Crkva je prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu.

Božić i božićno vrijeme koje traje mjesec danas obiluje brojnim
običajima. U Došašću ili Adventu održavaju se mise zornice, a simbol tog
vremena danas je adventski vijenac. Božićno drvce, a negdje zelene
grane, tradicionalni su božićni simbol. Okićeni borovi stoje danas po
gradskim trgovima i pred javnim zgradama. U kućama i u stanovima oni su
središte oko kojega se okuplja obitelj i na Badnjak ili na Božić daruju
djeca. Premda se može uočiti pretkršćanska ili nekršćanska pretpovijest
unošenja božićnog drva ili zelenila u domove, danas su neizostavan znak
slavljenja Božića.

Božićni tjedan, blagdan sv. Stjepana, sv. Ivana, Nevina dječica ili
Mladenci te Stara godina, također su obilježeni pučkim običajima, npr.
blagoslov vina na Ivanje, šibanje djece na Nevinu dječicu, a nekoć i
starohrvatsko “biranje kralja” te kolendanje.

Vjerski sadržaj Božića i kultorološki okvir njegova kalendarskog
smještaja postali su izvor umjetničkog nadahnuća tijekom stoljeća u svim
kršćanskim narodima.

Taj kršćanski blagdan i danas se slavi u tradicijskom i
tradicionalnom duhu a postao je i sastavni dio popularne kulture i
potrošačkog društva.

Oznake