Pjesništvo Nikole Kraljića ispunjeno je filozofskim promišljanjem, neovisno o tome nastaju li pjesme na književnom hrvatskom jeziku ili na čakavskom dijalektu.
Prema riječima Giacoma Scottija, upravo je to Kraljićeva specifičnost, što je dijalektalnu poeziju podigao na višu umjetničku razinu. Između ostalog, Scotti je pri prijevodu koristio književni talijanski jezik umjesto lokalnog “fiumanskog” dijalekta upravo zato što je smatrao da dijalekt nije dovoljno bogat kako bi njime izrazio sve finese Kraljićeve poezije.
Više saznajte iz priloga:
Podijeli na društvenim mrežama