Vrijeme
je konstanta, makar za Zemaljske prilike, a u toj konstantni nekome vrijeme ide
brže, nekome sporije. Prije 30 godina koje su proletjele, povod pisanju je objavljivanje
jednog teksta i kratak osvrt na 1982. godinu kad je svjetskoj javnosti
predstavljen kompjuter koji je promijenio svijet. U prvom tjednu te 1982.
predstavljen je Commodore 64. Iako se proizvodio od 1982. do 1993. u svom
životnom procesu Commodore 64 je nadživio i svoju matičnu tvrtku, upisao se u
Guinnesovu knjigu rekorda i ušao u informatičku legendu. I 30 godina kasnije
mnogima na spomen te male tastature na kojoj se gubilo ono isto vrijeme,
riskiralo batine zbog mogućeg kvara televizora, ponavljalo razrede zbog igara
koje se danas čine smiješnima, mnogi će se s nostalgijom sjetiti svog prvog
čipastog ljubimca s 64 kilobajta i 30 godina kasnije, makar na minutu, okrenuti
jedan zavrtanj kacavidom na pripadajućem mu kazetofonu. Što je danas Commodore
64?
Vrijeme
ga je odavno pregazilo. Kao i granični prijelaz Kozina do kojeg nas je vodila
stara cesta Rijeka-Trst. Preko Jušića, Permana, Pasjaka… čekajući ponekad i po
par sati u koloni za odlazak u svijet zapada i shoping meku – Trst. Trst naš
svagdašnji, izvor svega zapadnog u ono vrijeme pa tako i ovog kompjutera. Odlazak u dućan s tehnikom, moj
stari vadi cca 600 ondašnjih maraka i Commodore se nalazi u mojim rukama.
Talijanski trgovac u znak zahvalnosti daruje i prigodnu tek izašlu igru
„Commando“.
–
Stari pusti me, ja ću ga nositi! – govorim. Nervozno tapkanje i iščekivanje
odlaska u Rijeku, uz nezaobilazno uklanjanje tvorničkog pakiranja poradi
izbjegavanja plaćanja carine. Dolazak doma i start. Vjerujem da su mi u tim
trenucima zjenice prekrile bjeloočnice. Spajanje kazetara, napajanje, spoj na
televiziju i volia…. Plavi pravokutnik s bijelim obrubom na kojem ponosno
stoji treptajući kursor ispod riječi „Ready“. Stavljanje kazete u kazetar… utipkavanje naredbe u Basicu i
počinje šou.
Televizor
ispušta stravično kreštave zvukove koji su već od prve sekunde zabrinule
starce. Kako vrijeme odmiče tako je i zabrinutost veća, sve do kulminacije:
–
Ugasi to, jel ti
znaš koliko košta televizor?.
Ali
televizor Gorenje je sve to stoički podnio da bi se nakon 15 minuta ukazalo, za
tu daleku 1982. godinu, čudo grafike.
Igre mogu početi.
Informatička
era ušla je u svaki dom. 30 godina kasnije početno stanje zamijenio je
konzumerizam. Računala su dostupna i bez potrebe za skrivanjem od carinskih
službi, tu je internet, brojne aplikacije, a Personal Computer postao je zaista
Osobno računalo. Evolucija je napravila svoje. Radost i nestrpljenje zamijenili
su drugi osjećaji. Televizor Gorenje više nije među živima, moj stari isto
tako, ja 30 godina kasnije i dalje imam Commodore 64 koji radi. Za 30 godina opet ću
konstatirati da je bilo jučer….
Podijeli na društvenim mrežama