U sklopu Festivala znanosti postavljena izložba I bi svjetlo

Piše: Denis Nepokoj

Mrak je prirodna pojava o kojoj se isprepliću više ili manje
strašne priče i uz koju su vezane legende i strahovi, ali i poneki ugodan,
posve intiman trenutak. Suvremeno je društvo umjetnom rasvjetom gotovo potpuno
ugasilo mrak, a vrijeme u kojem je izmjena dana i noći, svjetla i mraka
određivala ritam života davna je i ponekad nedovoljno poznata prošlost. 

Izložba nas stoga – eksponatima, grafičkim prikazima i
legendama – vraća u vrijeme antike u kojem se oblikuju uljanice, prenosive
svjetiljke izrađene od gline s uljem kao sredstvom za gorenje. Uljanice su
osvjetljavale stambene, ali i javne prostore poput gradskih trgova, termi,
trgovina … Datirane u razdoblje od 1. do 4. stoljeća, uljanice iz fundusa
Muzeja daju prikaz njihova postupna oblikovanja – od jednostavne posudice
zaobljenih stijenki recipijenta za tekućinu i bez ikakva ukrasa do uljanica
ukrašenih reljefnim prikazima ili tzv. firma uljanica koje nose pečat majstora
ili radionice u kojoj se izrađuju. Osim keramičkih uljanica izložene su i
metalne čiji su nalazi mnogo rjeđi.

Kontinuitet antičkih uljanica  nastavljaju ranokršćanske koje, ali poprimaju
kruškolike forme i ukrašavaju se kršćanskim simbolima te lukijernari koje u
uporabu unosi kasni srednji vijek, a predstavljaju  modificirani tip svjetiljke na ulje koja se
izrađuje od mjedi. Osnovni dijelovi lukijernara fiksirani su na metalnu šipku
na čijem je vrhu alka za vješanje. Lukijernar ostaje u uporabi do 19. stoljeća. Dio su izložbe i različiti tipovi brodskih svjetiljki   19. i 20. stoljeća te podvodne svjetiljke
izrađene u Italiji i Americi, a ubrajaju se među prve takve svjetiljke
korištene na Kvarneru.

Poseban dio izložbe čine svijećnjaci – stalci za svijeće
koji se tijekom vremena mijenjaju, modificiraju, ukrašavaju ovisno o modi
vremena u kojem nastaju. Jednostavni ili raskošno oblikovani, brončani ili
srebrni, drveni ili od kovana željeza, stojeći ili viseći … svijećnjaci su i
nakon uvođenja električne energije neizostavni element svakog interijera.

Revolucionarna promjena u stvaranju umjetne rasvjete u
javnim i privatnim prostorima nastaje uvođenjem električne energije, a gotovo
istovremeno nastaju i prva dizajnerska rasvjetna tijela koja čine poseban dio
izložbe na kojem su zastupljena rasvjetna tijela nekih od najpoznatijih
europskih dizajnera i najcjenjenijih europskih proizvođača rasvjete.  Titania Alberta Mede i Paola Rizzatta,

Glo-ball engleskog dizajnera Jaspera Morrisona, Taccia  začetnika talijanskoga dizajna braće
Castiglioni ili Zeppelin nizozemskog dizajnera Marcela Wandersa, ali i
predstavnici hrvatskoga dizajna, Filip Gordon Frank sa svojom, višestruko
nagrađivanom stolnom lampom Mini me i Osvald Bezes s Lady # 417 samo su dio
rasvjetnih tijela gotovo bezvremenske ljepote.

I kompjutorska 3D
prezentacija svjetlosnih efekata također je doprinos upoznavanju tehnoloških
mogućnosti svjetla.

Izložba koja je osvijetlila činjenice vezane uz razvoj
umjetne rasvjete – zanimljiv i edukativan prikaz razvoja rasvjetnih tijela –
otvorena je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka  do 30. travnja 2011. godine.