Lujzijana – povratak u prošlost

Prvi dio puta bio je s nama Filip Vukasović, do 1809. kojem možemo biti zahvalni za trasiranje i gradnju Lujzijane.

Vidjeli smo kako su gradili kamene mostove, gostione, vodospremu na Kamenjaku,  cestarske kuće (i onda se naplaćivala cestarina – odnosno vozarina, iako HAC-a nije bilo), imali priliku vidjeti kako se to nekad radilo s crnim barutom, jer Alfred Nobel se još nije bio rodio, miljokaze uz otkriće da su austrijske milje bile dugačke od 7.585 metara, odnosno da još nije bio uveden metrički sustav, otkrili da je bilo opasno putovati noću, te da je dio Lujzijane pod vodom u Lokvarskom jezeru. Stigli smo na cilj, u Karlovac 1811.

Prvu “putovanje” Lujzijanom u organizaciji Vijeća, mr.sc. E.Crnković održao je učenicima OŠ Vežica, veća slika u kolažu, a drugi povratak u prošlost,  građanima Podvežice, manja slika u kolažu lijevo.

Mr.sc. E.Crnković uz vodospremu na Kamenjaku koja je izgrađena za potrebe Lujzijane (napajanje konja), nekadašnja “benzinska” stanica, i Piramida, koja je postavljena na spomen gradnje ceste (Dorotee) koja je spajala Rijeku i Martinšćicu, i Karoline, koja je spajala Karlovac i Bakar (sve tri imaju “spoj” odnosno zajedničku točku na dnu Stuba P. Kružića – odnosno poznatijih kao Trsatske stube).

G.P.