Dakle, uz sve ostale predmete, trebalo bi ih učiti druženju, igri i plesu, kao i tradiciji ovog kraja – maškaranom “ludilu” – karnevalu. Ča je tek bilo ove subote ….
Maškare
se vole od malih nogu, možeš biti što želiš, a kad staviš masku, kao da
postaješ netko drugi, otkrili su to i ovi klinci.
Oni veličine xs, dakle najmanji, malo su se sramili, ali kad su krenuli, nisu htjeli doma.
Meč za stolicu, bilo je naguravanja, ali sve je završilo kako treba, čokolada se podijelila, nije bilo bitno tko je pobijedio.
Mame i tate su se uključile, morali su pomagati, neki su bili premali, pa ih je trebalo dignuti, a negdje je trebalo iz istog razloga čučnuti. Baloni, ti šareni i veseli baloni, svaki put izazovu radost i mićih i onih malo manje mićih, Pronađi me, tko sam, i što sam, i mame su morale biti pažljive, u toj zbrci dječjih maski, da se ne zabune i uzmu tuđe dijete a sada nešto o velikima, zaslužnima, od voditelja i voditeljica do mama i tata i nona i teta..
Tri meštra od karnevala, Rijeka ima meštra Tonija, a Podvežica, Alda, Zorana i Gorana…
Klaun, a naročito šuplja cipela br. 73 privlačila je dječju pažnju. Pčele radilice, Nataša i Lorena, bez kojih bi maškare bile tužnije i ružnije, dvije maškarane (malo veće bebe – pupe) mame, koje nisu zaostajale za svojom djecom, kao što je vidljivo iz priloženog, skakale i vrtile su se i one , i neka su, tako treba.
S ovim kolažom završit ćemo ovo subotnji dječji maškarani foto roman.
(G.P.)
Podijeli na društvenim mrežama