Franjo Tuđman rođen je 1922., bio je aktivni sudionik u antifašističkog pokreta, a zbog stavova o hrvatskom nacionalnom pitanju u SFRJ bio je osuđivan i zatvaran.
Na čelo hrvatske države formalno je došao krajem svibnja 1990., kada je na prvoj sjednici višestranačkog Sabora izabran za predsjednika Predsjedništva, a predsjednik Republike postao je 26. lipnja iste godine.
Nakon prvih višestranačkih izbora ubrzano je radio na organizaciji države i njezinu međunarodnom priznanju.
Pod Tuđmanovim vodstvom Hrvatska je postala neovisna država, oduprla se agresiji JNA, oslobodila okupirana područja i ostvarila suverenitet na cijelom teritoriju.
Hrvatski građani povjerenje Tuđmanu iskazali su i na prvim neposrednim predsjedničkim izborima 1992. godine, a potom i na predsjedničkim izborima 1995. Drugi predsjednički mandat nije završio, umro je 10. prosinca 1999.
O njegovom političkom djelovanju postoje različite ocjene, a kritičari Franji Tuđmanu zamjeraju autoritarnost i manjak sluha za političke neistomišljenike, a najžešće kritike optužuju ga za pokušaj dijeljenja BiH i agresiju na susjednu državu. Tuđmanovi zagovornici, pak, naglašavaju da je prema BiH vodio politiku zaštite interesa hrvatskog naroda.
No, unatoč različitim ocjenama, gotovo deset godina koje je bio na vlasti mnogi nazivaju Tuđmanovim razdobljem.
Franjo Tuđman utemeljitelj je Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i bio je na njenom čelu sve do kraja života.
Stranka je nakon njegove smrti zapala u krizu, a rezultat toga bio je i gubitak vlasti na parlamentarnim izborima u siječnju 2000.
HDZ se u studenom 2003. ponovno vratio na vlast koju, u koaliciji s nekoliko stranaka, obnaša i u mandatu od 2007.
Podijeli na društvenim mrežama