Radnja prati Nikolu
Kraljića, velikog čakavskog pjesnika, od trenutka kada dobiva poziv na mobitel
dok lovi lignje u svojoj barci u Omišlju na otoku Krku. Poziv je od dekana
Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji mu kaže da je u čišćenju arhiva nađena
njegova diploma iz 1964., koja nikada nije bila podignuta. Nikola Kraljić u
slijedeća tri dana mora odlučiti ide li na dodjelu diplome. U ta tri dana
pratimo pjesnika u njegovim svakodnevnim radnjama i saznajemo dio njegove
prošlosti i sadašnjosti, a ponajviše upoznajemo njega kao pjesnika. U ta tri
dana pjesnik putuje u tri grada njegove tri životne „baze“ kako bi na kraju
prisustvovao dodjeli diplome, one vlastite.
Film je nastao prema ideji i
sinopsisu Zorana Kreme, kameru i montažu potpisuju Zoran Krema i Riccardo
Sabbadini, a glazbu Miro Gugić, Astrid Kuljanić, Alba Nacinovich, Nikola Kraljić,
Leni Raucher, Spartak, Nereo Superina, Filip Marčeta i Xueh Magrini Troll.
Kroz film Če sem sem, ma beloga tovara ne
zovem moro, čiji je naslov inspiriran posljednjim stihom iz Kraljićeve
autobiografske pjesme Bilješka o piscu, o Nikoli Kraljiću govore brojni
književni kritičari i prijatelji, a redatelj je naglasak stavio na Kraljićeva
razmišljanja i poglede na život i umjetnost.
Film je sufinanciran
sredstvima Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije i Općine Omišalj.
Recenzije:
“Nikola Kraljić je
pjesnik čakavskoga i štokavskoga izričaja, koji se ne ustručava postavljati
pitanja filozofske prirode, poput onih o poimanju vremena i prostora. Kraljić
modernistički ispituje mogućnosti iskaza, pa na tragu tzv. vizualne poezije
stihovima oblikuje grafički. Ili razdjeljuje stihove na slogove i glasove,
dobivajući bogatije književne učinke. Prelazeći književne granice, Kraljić je
na Kvarneru susreo i japansku kulturu, pišući čakavski haiku.”
Velid Đekić
“Posebna je vrijednost
poezije Nikole Kraljića u čakavskom jeziku kojim piše, a zbirke pjesama
ocijenjene su mu kao ponajbolja hrvatska ostvarenja u posljednja četiri
desetljeća. Značenje je njegove poezije u afirmaciji čakavštine (i poezije
pisane njome) i njezinu uvažavanju na općem hrvatskom planu, a ne samo u širem
zavičaju. Njegova je dakle osnovna odlika što je počeo i uspio čakavštinu
promišljati kao jezik dostatan i dostojan da se njime izraze najsloženije
poetske misli i iskazi.”
Milorad Stojević
O redatelju:
Zoran Krema je diplomirao na dokumentarnom filmu na fakultetu Scienze della
Comunicazione u Trstu, a ovo mu je drugi autorski dokumentarac srednjega metra.
Podijeli na društvenim mrežama