glas istre


Kako
se navodi u priopćenju, sindikat je danas uputio najavu štrajka upravi
“Glasa Istre novine” d.o.o., koji će početi u nedjelju, 7. studenoga, i,
kako se navodi, trajat će dok se ne ispune zahtjevi, odnosno do odluke
štrajkaškog odbora.

“Sindikat se odlučio na štrajk nakon šest mjeseci neuspjelih
pregovora o novom kolektivnom ugovoru te nakon neuspjela procesa
mirenja. Ono je održano 28. listopada, a uprava je tada još jednom jasno
pokazala da ne namjerava pregovarati u dobroj vjeri, već isključivo
naređivati”, navodi sindikat. Dodaje kako uprava želi uvesti šestodnevni
radni tjedan, smanjiti osnovicu plaće te novim koeficijentima još
umanjiti plaće radnika koje su već gotovo prepolovljene. Istodobno,
najavljuje otkaze za četvrtinu zaposlenika.

Sindikat također podsjeća da je – iako su ispunjeni svi zakonski
uvjeti za štrajk kojim djelatnici “Glasa Istre” traže da se o tim
pitanjima pregovara, a ne da ih poslodavac jednostrano nametne –
uslijedila odluka predsjednice arbitraže, sutkinje Županijskog suda u
Puli Ondine Vidulin-Matijević, koja je izdavanje novina proglasila
djelatnošću koja se ne može prekidati za vrijeme štrajka.

“Ona je za dvadeset radnika uvela radnu obavezu kao da je
pitanje izdavanja novina pitanje života i smrti. Sindikat je bio dužan
popisati imena onih radnika koji će morati raditi te ih dostaviti
poslodavcu zajedno s najavom štrajka, a najkasnije tri dana prije
početka štrajka, što smo danas i učinili”, navela je glavna sindikalna
povjerenica Jerin.

Ocijenila je kako je nepojmljivo da “poslodavac u drugim
redakcijama traži novinare koji su spremni pisati za ‘Glas Istre’ dok
njegovi radnici, štrajkaju”. Stoga je u ime sindikata od glavnog
urednika Ranka Borovečkog zatražila da “autore članaka koji nisu
novinari ‘Glasa Istre’, ne skriva iza inicijala G. I., već da ih
potpisuje punim imenom i prezimenom.

Podsjetivši kako će od ponedjeljka izdanja “Glasa Istre” biti
objavljivana pod radnom obvezom, povjerenica Jerin je naglasila kako
novinar koji stvara pod pritiskom otkaza i kršenja svojih prava postaje
“laka meta za pritiske poslodavca te zbog straha pristaje na cenzuru,
interveniranje u tekstove i autocenzuru”.