Rođena je u Zlarinu 1922. godine, studirala je na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, a od 1947. godine djeluje kao slobodna književnica.
Bila je dopisna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, za svoj rad dobila je niz nagrada i priznanja, a 11 joj je zbirki pjesama objavljeno na stranim jezicima.
Njezina pjesnička zbirka “Zore i vihori” bila je prekretnica u hrvatskoj poeziji nakon Drugog svjetskog rata. Ljubav kao pjesničku preokupaciju razrađuje u knjizi “Crna maslina”.
Sonetima su joj ispisane zbirke “Sto soneta” i “Olovni golub” i “Salto mortale”.
Svoj gnjev pred naličjem svakodnevice izrazila je u knjizi “Apokaliptičke basne”, a sličnu satiru sa ironijom i sarkazmom objavila je o i u knjizi “Tronožac koji hoda”.
“Bila sam dječak”, “Vjetar Trakije”, “Vidrama vjerna”, tek su neka su od njezinih djela po kojem će je pamtiti čitalačka publika.
Vesna Parun ostat će zabilježena i kao pjesnikinja za djecu, a u tim su je pjesmama okupirale teme iz biljnog i životinjskog svijeta.
Pisala je drame, te prevodila.
Podijeli na društvenim mrežama