Umro Tom Gotovac

Foto: Damjan
Tadić/CROPIX

Tomislav Gotovac rođen je 1937. u Somboru u Vojvodini, a
1941. seli s roditeljima u Zagreb.

Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama kod
nas i u svijetu, a 2007. dobio je nagradu HDLU-a za životno djelo.

Dugogodišnjim dosljednim radom u području eksperimentalnog
filma i performansa, Tomislav Gotovac postao je jedan od najznačajnijih
hrvatskih suvremenih umjetnika. Njegova ljubav prema filmu traje još od
djetinjstva koje je proveo gledajući filmove filmske klasike u zagrebačkim
kinima.

Nakon završene srednje škole i godine provedene na
Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu neko vrijeme radi činovničke poslove, no
1967. upisuje režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u
Beogradu.

Počinje izvoditi performanse, poput “Šišanja i
brijanja” (1970., 1971.) te “Gledanja televizije” (1980.),
kojima svakodnevne akcije prenosi u sferu umjetničkog postupka.

Godine 1972. sudjeluje na snimanju filma Lazara Stojanovića
“Plastični Isus” zbog čijeg mu je subverzivnog sadržaja zabranjeno
diplomirati sve do 1976. godine.

Godine 1971. protrčava gol beogradskom Sremskom ulicom, što
će ponoviti deset godina kasnije u zagrebačkoj Ilici performansom
“Zagrebe, ja te volim” kada je gol trčao po centru grada i ljubio
asfalt.

Filmske postupke Tomislava Gotovca obilježava
strukturalistički pristup mediju. Sam Gotovac filmove gleda nebrojeno puno
puta, dok radnja i likovi ne padnu u drugi plan, a filmski jezik počne
progovarati samim filmskim postupcima.

Eksperimentalnim filmovima, primjerice, “Prijepodneva
jednog fauna” (1963.) i “Kruga” (1964.), Gotovac naglašenim
ponavljanjem postiže ujednačen ritam kojim prikazuje uglavnom osobnu povijest.

Principe montaže koristio je Gotovac i u likovnom izrazu
60-tih godine. U tom razdoblju nastaju kolaži, kojima umjetnik bilježi svoju
svakodnevicu. Oni su, kako tvrdi Ješa Denegri, poput intimnih dnevnika, na
njima se nalaze kino ulaznice, zgužvani papiri, kutije šibica, karte gradskog
prijevoza, ostaci cigareta, bliski i osobni predmeti koji su bili dio
umjetnikovog života.

Kao statist “s posebnim zadatkom” nastupio je u
nizu filmova autora Lordana Zafranovića, Zorana Tadića, Francija Slaka, Dušana
Makavejeva i Bate Čengića.