Ostaci vojnih objekata na
Sv. Katarini i Velom vrhu, tek su dio talijanskih pograničnih fortifikacija iz
vremena prije drugog svjetskog rata, poznatih pod nazivom “Alpski
bedem”. Igrale su značajnu ulogu prilikom bitke za oslobođenje Rijeke,
pokazavši se u tim okolnostima praktički neosvojivim. Više od pola stoljeća
kasnije, djeluju još uvijek impozantno i pobuđuju maštu građana. Iako su
fantastične priče o beskonačnim tunelima samo fikcija, stare utvrde bez sumnje
predstavljaju atraktivnu povijesnu baštinu kojoj je potrebno pronaći neku
adekvatnu uporabnu funkciju.
Uz stručno vodstvo Vladimira
Tonića obišli smo najprije objekt “Sv. Katarina B”, koji je ujedno i
naš najočuvaniji primjer talijanske vojne arhitekture. Stotine metara hodnika,
stepeništa, topovske i mitraljeske kupole te osmatračnice čine ovu lokaciju
vrlo prilagodljivom. Lako je na toj lokaciji zamisliti muzej “Bitke za
Rijeku”, kao centralnu točku spomen parka koji bi mogao zauzimati i
prostor Sv. Katarine i prostor Velog vrha.
Kratku snimku iz
unutrašnjosti tog kompleksa možete vidjeti ovdje:
Nekoliko dodatnih riječi o
objektu, kao i snimke ispred ulaza te snimke fotofonske stanice koja je služila
za komunikaciju između susjednih fortifikacija, možete čuti i vidjeti ovdje:
Nakon posjete Sv. Katarini,
uputili smo se i do fortifikacije na Velom vrhu. Za razliku od prethodne
izuzetno očuvane građevine, s kamufliranim i teško uočljivim kupolama, na Velom
vrhu kupole izgledaju vrlo impozantno i teško ih je ne uočiti, dok je
unutrašnjost kompleksa prilikom povlačenja okupacijskih snaga bila minirana.
Zbog toga je objekt teže prohodan i još uvijek postoji opasnost od zaostalih
minsko – eksplozivnih sredstava te se ne preporučuje ulazak, a posebice se ne
preporučuje nikakvo kopanje ili pomicanje ičega.
Snimku s Velog vrha
pogledajte ovdje:
Ako se želite informirati o
predavanju koje je Vladimir Tonić održao u “Klubu Sušačana”, možete
to učiniti ovdje.
Podijeli na društvenim mrežama