“Čudnovati doživljaji jednog lutka”, tako je Carlo Collodi prije stotinu i trideset godina podnaslovio svoju priču o kasnije najslavnijem lutku na svijetu Pinocchio. Originalnost Collodieva djela bila je u tome što je autor prekinuo ondašnju moralističku tradiciju u dječjoj književnosti i stvorio živ lik, koji je u početku bio lijeni i neposlušni lutak, da bi poslije postao dječak i vrijedan član zajednice.
“Pinocchio” je neiscrpna knjiga ideja bilo kojeg društva. Danas ne bi trebali u njemu tražiti tu staru poznatu priču, jer se vremenom i ona mijenja i dobiva nova značenja.
U nizu tema i motiva “Pinocchia” trebalo je naći one koji najizravnije komuniciraju s nama samima, u vremenu kada više ne postoji dobra Vila, koja će nam uvijek pomoći u nevoljama. Sada je to priča o odrastanju lutka, koji i ne želi postati dječak. Ovdje je on objekt manipulacije u rukama manipulatora ( odraslih ), koji će mu pokazati koliko je okrutan proces sazrijevanja u njihovom svijetu. Jednako kao što je, nažalost, često mučan za djecu i od strane roditelja.
Zato i uhvaćenost u krletku, mini mundus muka i malih radosti, onda kada pokušamo izaći iz njega. I jedini izbor: bijeg iz crnila realnog u barem ponekad šareniji svijet iluzije. Jer svaka generacija inscenira svoj generacijski sukob, ne bi li se nekako skrasila u nekom “svom” kazalištu.
Za Pinocchia je to, naravno, kazalište lutaka.
Likovna zamisao i izvedba: Bruno Paladin, Skladatelj: Igor Karlić, Oblikovatelj rasvjete: Damir Babić. Sudjeluju: Almira Štifanić, Zlatko Vicić, David Petrović i Goran Guksić.
Podijeli na društvenim mrežama