Pino Pingvino: Kreiranje sadržaja za mene je više od zabave

Opatijac Pino Kovačević, poznatiji kao Pino Pingvino, svojim duhovitim objavama na društvenim mrežama svakodnevno zabavlja svoje pratitelje. Njegov sadržaj, prepun satire i britkih komentara na društvenu svakodnevicu, često postaje viralan, a publika ga cijeni zbog autentičnosti i opuštenog pristupa. Malo tko zna da svestrani Pino nije samo TikToker, već i inženjer nautike i tehnologije pomorskog prometa, reper, nogometaš i certificirani fitness trener. Iako kreiranje sadržaja nije njegov primaran posao, Pino je tome maksimalno posvećen, s nadom da će jednoga dana i postati. Gdje pronalazi inspiraciju, kako izgleda jedan njegov dan i gdje se vidi u budućnosti saznali smo iz prve ruke.

Od rep karijere do društvenih mreža

Pino, tko te duže prati pamti te kao Pino Kia, člana rep skupine Reinkarnacija. Kad je Pino Kio postao Pino Pingvino? Kako je sve počelo?

Od svih tih naziva najdraže mi je kad me netko zove imenom – Pino, iako nitko ne vjeruje da se zovem tako, ali da, to je moje pravo ime. Istina je, bio sam reper, a možda sam još uvijek! Davne 2016. sam sa svojim bendom Reinkarnacija uplivao u te glazbene vode, a s TikTokom sam počeo prije tri godine. Do toga je došlo jer sam gajio veliku ljubav prema kreiranju sadržaja i nasmijavanju drugih ljudi oko sebe. Naravno, vidio sam i to da se na toj platformi okupilo dosta ekipe koja od toga lijepo živi, ima super sponzore i dobro su prihvaćeni u društvu, pa sam se i ja odlučio upustiti u to. Imao sam prethodnog iskustva s aplikacijom Vine i bio upoznat s konceptom kratkometražnih videa, a odigralo je i to što sam bio dovoljan samo ja! Stavio bih mobitel negdje i stvarao sadržaj, dok u glazbi to nije bio slučaj. Ondje se moraš sastati s kolegama u studiju, raditi i po pola dana na muzici, to sve snimati, spajati i tako dalje. Ovo mi je jednostavno bilo puno lakše jer nisam ovisio ni o kome. Uskoro je taj moj rad naišao na publiku, pa su krenuli prvi komentari, dijeljenja i brojke generalno. To je bio povod da iste videozapise počnem objavljivati i na Instagramu, što isprva nisam htio, a odnedavno i na YouTubeu, budući da jedino na njemu postoji tzv. monetizacija.

Znači li to da ti jedan od motiva i zarada?

Ne, radim to iz čiste ljubavi i radio bih bez obzira na novac! Mene to ispunjava i zato sam konstantan u tome da izbacujem svaki dan po jedan video, a nekad čak i dva. Gušt mi je! I ta rep karijera je nastala iz ljubavi, pa su ipak uslijedili nastupi koji su nam bili plaćeni. To nisu bile neke velike svote, ali na kraju dana čovjeku znači. Dobiješ potvrdu da netko cijeni to što radiš, jer nekad ti nije dovoljno da te netko samo potapša po ramenima i kaže hvala. Nekad je lijepo biti nagrađen za to što radiš. Tako da super je baviti se onim što istinski voliš i usput si osigurati neku zaradu sa strane.

Je li prebačaj na kreiranje sadržaja na društvenim mrežama označio kraj tvoje glazbene karijere?

Rep priča je nekoć funkcionirala jer smo svi bili tu, u Opatiji. Bili smo srednjoškolci i imali smo puno više vremena za druženja, snimanja i sve što ide s tim. Onda je došao trenutak kad je svatko otišao na svoju stranu, što zbog fakulteta, što zbog posla. Neki su otišli u Njemačku, par njih u Nizozemsku, a neki i u Dansku i Englesku. Jedino sam ja ostao tu, a sam nisam znao raditi muziku. Nisam imao studio, niti opremu, a iskreno nije mi se ni dalo ulagati u to i započinjati sve ispočetka. Sad su se neki članovi grupe vratili u Opatiju, odnosno Rijeku, pa smo krenuli opet malo snimati. Kažem malo, jer to nije u mjeri u kojoj smo nekoć snimali. To naravno nije izvedivo zbog svih obveza koje danas imamo kao malo odrasliji ljudi. No, budući da nam je to velika zajednička ljubav, pokušavamo vratiti tu rep priču, ali vidjet ćemo kako će se to dalje razvijati. Voljeli bismo se vratiti nastupima zasigurno, ali za to su potrebni novi materijali, jer nema nekog smisla nastupati s pjesmama koje su stare i do 7, 8 godina.

Prepoznatljivi humor

Kako izgleda jedan tvoj radni dan? Je li svaki dan drugačiji ili imaš neki ustaljeni ritam?

Oni dani koje provedem na svom, nazovimo ga, pravom poslu su jednaki. Radim na principu turnusa, tj. radim smjene od 12 sati od 7:30 ujutro do 7.30 navečer i obrnuto. Nakon tog, imam dva dana slobodno koja koristim za snimanja, druženja i sve ostalo. Taj princip rada mi zapravo i dozvoljava da se bavim aktivno društvenim mrežama jer imam stvarno jako puno slobodnog vremena. Ti dani su mi dinamični i nijedan nije isti. Nekad budem baš produktivan i snimim i do 3, 4 videa, a nekad dan iskoristim u teretani, s prijateljima ili u šetnji. Kod mene nema neke rutine i monotonije i to je ono što me najviše veseli.

Koliko ti vremena oduzima osmišljavanje i snimanje videa?

Ja bih rekao da to traje jako kratko, ali baš nedavno mi je cura prigovorila, budući da ona provodi dosta vremena sa mnom, da to nije nimalo kratko. Primijetila je da se u toku dana zadubim u nešto i onda ostatak dana provedem razmišljajući kako bih to mogao iskoristiti za video. Zbog toga mi zamjera da nisam prisutan, tj. da nisam s njom u tom trenutku. Valjda je to sad već profesionalna deformacija da u svemu tražim ideju. Pratim aktualnosti u Hrvatskoj i svijetu, događaje na nogometnim terenima, a nekad mi posluži i razgovor za susjednim stolom u kafiću. Stalno razmišljam što bih i kako mogao iskoristiti za sadržaj i na taj način si kreiram scenarije u glavi. Zapravo mi je najlakše raditi na račun nekakvih aktualnih tema na koje ja mogu dati svoj humorističan osvrt. U principu mi ideja sine brzo, ali ovisi o više faktora. Na primjer za suradnje, odnosno reklame i promocije proizvoda, mi treba malo više vremena jer želim da završni produkt bude što bolji. Tad izmijenim i nekoliko lokacija, outfita, pa i ubacim nekolicinu prijatelja, ovisno to tome što i kako klijent želi. Tako da zbilja ne mogu reći da mi je uvijek dovoljno u prosjeku desetak minuta za video i da je proces kod svakog isti. To čini ovaj posao zanimljivim i raznolikim.

Tvoj sadržaj je prepoznatljiv prije svega po humoru. Znamo da su ti ekonomisti nepresušan izvor šala. Što te još, ili možda tko, inspirira?

Dosta često je to nogomet. U zadnje vrijeme je bilo dosta pozitivnih rezultata Rijeke protiv Hajduka, pa mi je to poslužilo za mnogobrojne ideje na temu aktualnog domaćeg prvenstva koje je ove godine stvarno jako napeto. Svaki tjedan nešto iskomentiram, ovisno o rezultatu ili događajima na utakmici, izvadim neki element i bacim neku foru na to. Time sam se malo i povezao s klubom i igračima NK Rijeke. A pored studenta i nogometa, inspiriraju me moji prijatelji, roditelji i sve te svakodnevne situacije s njima koje su zapravo svima nama zajedničke.

Smatraš li da influenceri imaju ulogu u oblikovanju javnog mišljenja?

Mislim da influenceri imaju dosta veliku moć što se tiče poticanja ili podržavanja trendova. Pod time mislim da velika većina njih može svojim kritičkim osvrtima na aktualnosti utjecati na mišljenja drugih. Za primjer možemo uzeti nedavni bojkot dućana, o kojem je bilo puno govora na društvenim mrežama. Naravno, neke je bilo strah da će izgubiti određene suradnje ako budu javno podržavali isti. To su situacije u kojima će neki suzdržati od izjašnjavanja, čak i ako podržavaju tu ideju, jer im posao može ovisiti o tome. Ja se ne volim previše baviti i izjašnjavati o nekim teškim temama, tj. temama na koje ljudi koje me prate nisu navikli. Iz moje perspektive, netko će doći s posla, uzeti mobitel i prelistati društvene mreže kako bi se opustio. Nije mi cilj da tu osobu još više dotučem nekim ozbiljnim temama, tome služe vijesti i informativne emisije. Svjestan sam da nam nije neko stanje u državi i generalno oko nas, zato ne želim ljudima ispuniti taj tračak slobodnog vremena s još negative. Cilj mi je da na tih pola minute, minutu, ljudi zastrane tu realnost i dobro se nasmiju.

Podrška prijatelja i obitelji

Je li ti ikada bilo teško odlučiti što je prikladno objaviti, a što možda i nije?

Da, puno puta. Zapravo, skoro svaki moj video je graničan. Često se pitam je li ovo previše ili nije. Ali, ako se „baviš“ humorom, ne možeš biti smiješan a da barem malo nekoga ne uvrijediš. U svakoj mojoj šali netko može izvući nešto iz konteksta i uzeti mi za zlo. Ako si ljut na sve oko sebe i imaš potrebu širiti tu negativu, lako ćeš pronaći nešto što ćeš protumačiti kao napad na sebe ili nekoga. Ako si došao na moj profil s namjerom da se nasmiješ, uzet ćeš sve to kao šalu, satiru i ironiju. S obzirom da su u susjednoj nam Srbiji neki kolege zbog toga i izgubili profile na raznim društvenim mrežama, moram paziti da stvarno ne pretjeram previše. Na kraju dana, nije ti u cilju da rad i sve što si postavljao na noge kroz određene godine padne u vodu. Ali kažem, smatram da moje fore nisu u toj mjeri kritične. Ja stvarno nikad direktno ne vrijeđam nikoga, a čak i psovke djelomično cenzuriram. Iako mislim da ljudi nekako vole čuti i tu psovku baš zato što je zabranjena. Sve u svemu, teško je biti smiješan i humorističan, a da nisi bar malo ruban.

Podržavaju li te obitelj i prijatelji u tome što radiš?

Apsolutno svi oni me podržavaju u tome. Nisam primio nikakav negativan komentar ili kritiku od strane njih. Mislim, na kraju dana, ne izvodim ja nešto loše, sramotno ili zabranjeno, ja samo izražavam svoju kreativnost na taj način. Oni su čak i uključeni u to. Prijatelji još od tih Vineova koje sam snimao u početku, a odnedavno ste mogli vidjeti i tatu, djeda i curu. Pomažu mi i ispred i iza kamere, tako da bez njih vjerojatno ne bih sve ovo doveo na trenutnu razinu. Zbog toga sam im iskreno zahvalan.

Nastojiš li svoj privatni život držati podalje od društvenih mreža?

Ma ne. Nije da sam ja neki bitan celebrity lik. Mislim, živim u Opatiji pa me se automatski ne može vidjeti previše, budući da je to malo mjesto. Tko me zna, zna me još od prije. Ne smatram se nekim influencerom koji mora staviti kapuljaču u javnosti da bi otišao negdje ili obavio nešto. U principu ništa ja tu ne skrivam, nego jednostavno ne volim pričati o sebi i ne smatram se toliko zanimljivim da bih dijelio neke stvari iz svog privatnog života. Iskreno, ne znam ni kako bi takvo što prolazilo kod ljudi koji mene prate, a koji su i do 10, 15 godina mlađi od mene. Analitika kaže da većinu publike čine srednjoškolci, a vjerujem da njima ne bi bilo zanimljivo da im jedan tridesetogodišnjak prepriča neke privatne i ozbiljne teme. Ja prilagođavam sadržaj upravo njima, stoga mislim da nema potrebe za tim.

Gluma kao neostvareni san

Vjerujem da si se susretao i s negativnim komentarima. Kako se nosiš s njima?

Dobivam puno takvih komentara, ali sve je to dio tog posla. Čim ti javno radiš neke stvari i eksponiraš se medijski, moraš biti svjestan činjenice da će biti i negativnih komentara. Ne možeš biti svima dobar, ili kako kaže ona stara narodna „nije se rodio ‘ko je svima ugodio!“ To mi je jednostavno prirodno i mislim da je čak i dobro. Stvarno je nemoguće da svi govore da si super, to znači da nešto ne valja ili da si platio nekome da ti ostavlja samo lijepe komentare. Negativni komentari su normalni. Jedino ne volim kad mi se vrijeđa obitelj. To mi je jako ružno, ali ne mogu utjecati na to. Kad mi netko napiše uvredu na račun izgleda ili me nazove glupanom, to mi ne predstavlja nikakav problem. Osobno mislim da veću emociju izazovem kod te osobe koja ima potrebu ostaviti ružan komentar, nego kod osobe koja pogleda, lajka i zatvori. I to nešto govori!

Možeš li izdvojiti jedan svoj video koji ti je posebno drag i jedan koji je izazvao neočekivano veliku reakciju publike?

Najdraži video koji sam snimio je onaj u kojem glumim spoj s propalim nogometašem u kafiću. To je ona priča koju možeš čuti od svakog „nogometaša“ koji je trenutno zaposlen kao konobar, taksist, itd. „Da me nije koljeno zeznulo, ja bih danas bio…!“ – svima poznata rečenica, zar ne?! Što se tiče neočekivano dobre reakcije publike, ona se najčešće dogodi na videozapisima koje pustim u skicama. Ima videa koje jedva čekam objaviti, a ima i onih koje snimim i onda pustim sa strane jer sam npr, objavio neki bolji tog dana. Nekoliko puta se dogodilo da baš takav „rezervni“ video postane hit. To mi je dokaz da ja nisam mjerilo toga što ljudi vole, odnosno da ono što je meni smiješno ne mora uopće biti smiješno drugima, i obrnuto. Jedan takav video je onaj kad te sve nervira pa i vrata koja su zaškripila.

Za kraj, koji su tvoji planovi i želje za budućnost?

Ja sam inače htio biti glumac, to je moj neostvareni san. Zapravo, ne nužno glumac, može i redatelj ili scenarist. Međutim, nikad nisam ništa poduzeo po tom pitanju. Ova moja priča je na neki način tračak toga i zato bih volio što duže ostati u tome. Želja mi je jednog dana s društvenih mreža prebaciti se na malo veće daske i napraviti svoju stand up predstavu. U skorijoj budućnosti definitivno bih se volio okušati i u podcastu ili nekoj voditeljskoj ulozi. Čitav taj svijet medija smatram jako dinamičnim i interesantnim, stoga bih se htio dalje razvijati u tom smjeru. Nadam se da je sve ovo tek odskočna daska za to!