Za nagradu se natjecao 51 naslov iz kojih je žiri prvo odabrao 11 polufinalista, da bi se pobjednik doznao među pet autora.
Osim slavljenice Tulić, bili su to romani “Sezona berbe” Magdalene Blažević (Fraktura), “Potop” Damira Karakaša (OceanMore), “Slučaj vlastite pogibelji” Kristiana Novaka (OceanMore), i “Knjiga za Maju” Marka Tomaša (V.B.Z.).
Predsjednice žirija Vanda Mikšić čestitala je Tei Tulić i kazala da je žiri teškom mukom došao do pobjednika i da su romani u finalu sjecište različitih interpretacija, različitih čitanja i različitih ukusa članova žirija . “Mislim da bi svaki od finalista koji danas ovdje sjedi realno zaslužio tu nagradu”, kazala je.
Već je i širi izbor od 11 naslova koje smo odabrali, pokazatelj kvalitete i vitalnosti hrvatske prozne književnosti, a jednako tako i bez namjere da stvar relativiziramo, doista moram ponoviti da je svaki od ovih pet romana koji su se našli u finalu doista jedinstven, kazala je.
Autorica nagrađenog romana dobila je novčanu nagradu od 10 tisuća eura i audioizdanje knjige na platformi Book&zvook. Nagradu je uručila ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti Ministarstva Nevena Tudor Perković.
O autorici
Tea Tulić (Rijeka 1978.) osvojila je 2011. nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina za proznu knjigu Kosa posvuda. Članica je žirija međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae te neformalne riječke književne skupine RiLit.
U kratkom romanu kći pripovijeda o ocu, a u priči se povremeno dotakne i onostranih Volge i Buge, mrtvih žena koje još žive u njihovom sjećanju i koje ih navigiraju. Melankolična je to priča o odrastanju uz oca koji od frajera pritisnuta životom postaje – kako mu kopni volja uslijed razočaranja u svijet i vrlinu – tek sjena prijašnjeg bića. Priča je bajkovita i ponekad trpka, a sjetna raspoloženja smjenjuju se s komičnim situacijama uz prodore naturalizma i simbolizma, kaže se o romanu.
Podijeli na društvenim mrežama