STREET ART

17.04.2013.

Intervju s Džedajem

Autor: Andrija Gojtanić

Džedaj je umjetnički pseudonim iza koga se skriva mladi street art kreativac koji trenutno živi i radi u Rijeci. Osim što se bavi već spomenutim street artom, također je i student Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Zbog očuvanja njegove anonimnosti nećemo otkriti više o njemu samome, ali zato donosimo bogati intervju s dotičnim.

Džedaj

Y: Tvoji počeci u street artu?

Džedaj: Moji počeci u street artu su vezani za grafite koje sam počeo crtati još u 7. razredu. Kako dolazim iz malog sela, nikad nisam imao nekog „kompanjona“ s kojim sam te grafite mogao crtati i zajedno se uspoređivati. Tek sad vidim koliko sam zapravo bio uporno dijete u onome što sam volio. Uopće mi nije smetalo skupljati novac kako bih kupio sprejeve i iskradati se iz sobe kako bih iscrtao neki zid. Baš taj neki nevjerojatni osjećaj koji spaja ljubav prema umjetnosti i čisti adrenalin kada se nađeš pred čistim zidom sa sprejem u ruci, uvijek me je inspirirao da radim još. U srednjoj školi sam došao u doticaj sa velikim brojem umjetnika koji su stvarali kroz razne medije, tako da sam se udaljio od crtanja slova u grafitima koji su me nekako ograničavali i zapravo počeo raditi svoju blesavu umjetnost i dalje na ulici, kroz bilo koji oblik izražavanja koji mi padne na pamet.

 

Džedaj Y: Što znači tvoje ime? Tvoj logo?

Džedaj: Mnogi ljudi misle da je moj nadimak usko vezan za kultni film Star Wars, odakle zapravo pojam i potječe. Volim taj film, ali nisam toliki fan da bih ga zbog toga integrirao u svoj umjetnički izričaj. Zapravo, moje ime Džedaj potječe od jednog nevjerojatnog lika koji zapravo radi freestyle rap videa kućne radinosti koje stavlja na net – zbog kojih se kasnije i proslavio. Radi se o Kaletu – Gospodaru Vremena, koji je sam po sebi smiješan i nevjerojatan u isto vrijeme. Gledao sam jedan njegov klip kad je gostovao u nekakvoj emisiji i počeo je repati pjesmu „Džedaj se vraća“ (Kale je puno veći SW fan od mene, hehe) i u jednom dijelu je rekao „Džedaji po 16 metara“. Odmah sam pomislio kako to zvuči istodobno vulgarno i treš, al opet zbog neke veze sa SF-om nadmoćno i neočekivano, plus to što je Kale lupao gluposti i što je slagao najblesavije rime povezalo se s mojom ljubavi za nasumičnost i nelogičnost. Svi ulični umjetnici su imali nekakva fina, ispolirana, engleska imena, a baš sam u to doba saznao za radove umjetnice PekmezMed. Pomislio sam da ime na hrvatskom zvuči baš ludo, a uz to sam i vidio ovog lika Kaleta kako unatoč svom izgledu i tome što ga zapravo svi ismijavaju i dalje piči svoj film – i to je bilo jako inspirirajuće za mene.
Logo s 9 kocki je nastao nedavno tako što me profesor na slikarstvu stalno opominjao kako mi potpis, koji je bio fino kaligrafski izvučen, odvlači pažnju od rada, pa sam umjesto slova tj. svog imena, smislio estetski simbol koji bi me predstavljao. Prvo sam samo 9 puta napravio točku sa kistom, kasnije se to pretvorilo u kocke i ujedinilo sa street art radom koji je tekao paralelno sa slikarskim. Značenje iza njega nije nikakvo nadobudno filozofsko razglabanje o kompoziciji, plohi i boji – to je samo 9 kockica i to je to.

 

Y: Koje tehnike koristiš?

Džedaj: Nikad se nisam ograničavao raditi striktno u jednoj tehnici jer svaka tehnika ima neku jedinstvenu ljepotu i boju koja daje posebne rezultate. Trenutno prakticiram sljedeće tehnike:  tradicionalno i digitalno slikanje, grafika, kolaž, stencil, wheatpaste, dizajn, fotografija, stop animacija, freehand tipografija, instalacije...

 

Y: Najdraža boja i najdraži motiv?

Džedaj: Što se tiče najdraže boje to su tamno crvena i smeđa. Od motiva me oduvijek fasciniralo ljudsko tijelo.                                                                                                                                                      

 

Y: Kako se osjećaš prilikom izrade rada te nakon njegove finalizacije?

Džedaj: Razlog zašto su moji radovi prepuni detalja i ornamenata je taj što se tokom rada volim prepustiti čarima stvaranja. Sam proces mi služi kao nekakva meditacija kroz rad i ako se dobro osjećam tokom rada, vjerojatno ću i biti vrlo zadovoljan samim radom nakon njegove finalizacije. Naravno, to je zato jer mi je on podsjetnik na sve što sam prošao tijekom procesa stvaranja, a ujedno i predstavlja najdalje što sam došao s tim dijelom prije nego što sam ga proglasio gotovim.

 

Džedaj Y: Što želiš poručiti svojim radovima, kakve reakcije izazvati?

Džedaj: Sve i ništa, valjda. Nikad nisam bio jedan od onih umjetnika koji se hvataju za smisao rada, dok mi je estetski izgled nebitan – za mene je svaki aspekt rada jednako vrijedan, tako da želim da duša rada i izgled budu u harmoniji. Uvijek sam volio nasumičnost, nelogičnost i nevjerojatnu slučajnost i to želim prenijeti svojim radovima, dok velike i nadobudne teme su mi se uvijek činile tako ofucane i prožvakane kroz svačija usta sto puta. Također, želim da kroz svoj rad donesem i onu neku esenciju umjetnosti zbog koje svatko tko se smatra umjetnikom ima volje za rad – kada pogleda moj rad da kaže „Ovaj me rad tako inspirirao da bih mogao sad odmah raditi“ iako on ne zna zbog čega točno na mom radu mu se ta inspiracija probudila. Nadalje, jako me zaokupljaju zaboravljene priče za koje nitko ne zna, koje nemaju veliku važnost za čovječanstvo nego za malog čovjeka kojemu se to dogodilo i za koju nitko nije saznao.

 

Y: Gdje pronalaziš inspiraciju?

Džedaj: Možda će zvučati patetično, ali svugdje. Dok se vozim busom i gledam kroz prozor, dok promatram ljude na ulici, dok gledam u vedro nebo, dok vežem cipele. Mislim da je inspiracija predivna energija koja te tjera da radiš nešto kreativno i nikad ne znaš kad će te lupiti, mislim da je dovoljno pročitati neke pozadinske priče iza nekih genijalnih radova i vidjeti kako zapravo inspiracija stvara samu sebe. Da Vinci je rekao da ako ti je dosadno, pljuni i u toj pljuvački traži oblike, traži inspiraciju. Uvijek probaj gledati na stvari iz kuta na koji nisi navikao da osjetiš kako te stvari i drugi doživljavaju. Također, velika inspiracija za mene je i glazba i radovi drugih umjetnika. Promatranje nekog Račićevog djela ili slušanje neke stvari Pink Floyda ili Dylana uvijek mi nabaci neku novu misao.

 

Džedaj Y: Jesi li se u svome dosadašnjem radu doticao  ili obradio neke od klasičnih tema iz književnosti, glazbe, vizualne umjetnosti, filozofije itd.?

Džedaj: Da, jednu od svojih novijih slika sam nazvao „Nokturno“ po skladbi Frederica Chopina koji mi je bio veliki poticaj tijekom rada – mislim da sam upravo zbog te skladbe uspio postići posebnu atmosferu. Osim toga, volim posuditi neki Hesseov citat za wheatpasteove koje lijepim po ulici – volim spajati moderno i tradicionalno jer tada rad postaje neoznačen vremenom, univerzalan.

 

Y: Neka zanimljiva anegdota skrivena iza nekog djela?

Džedaj: Jedna čudna situacija se dogodila tijekom prošlih ljetnih praznika kada sam sa kolegom Kili Manjarom crtao po betonskoj ogradi nogometnog igrališta u Županji. Imali smo dopuštenje od prijateljevog prijatelja, no kada samo krenuli crtati, nogometni trener nas je krenuo tjerati skroz ozbiljan, i rekao je sljedeće : „Bježite odavde, kada krenete crtati, privući ćete previše pozornosti na sebe tijekom utakmice pa ju nitko neće gledati“. To je zapravo kompliment i zabrana u isto vrijeme. 

 

Džedaj Y: Kako se osjećaš nakon što ti je neki rad prešaran ili u potpunosti uništen?

Džedaj: Što se tiče street arta, nakon što rad ostavim na ulici on počinje voditi vlastiti život. Sviđa mi se činjenica da zapravo otad svatko posjeduje rad, može doći u bilo kojem trenutku, pošarati ga ili potrgati a ja neću moći učiniti ništa da to spriječim. Umjetničkih djela na ovom malom svijetu ima i previše, i u jednom trenutku može se dogoditi da ih bude toliko da nećemo moći nigdje s njima pa ćemo ih morati reciklirati. Zašto bi rad bio vječan i omogućen da ga u originalnom obliku vide 23 generacije čovječanstava? Smatram da to što živi i to što sa svakim novim danom postaje sve ofucaniji i istrošeniji je jako lijepa kvaliteta koju ne može bilo koja tehnika umjetnosti karakterizirati kao svoju.

 

Y: Možeš li među svojim dosadašnjim radovima istaknuti neke koji su ti posebno dragi?

Džedaj: Jedan od trenutno najdražih radova je jedan i od najnovijih – ne radi se o street artu, već o slici „U posjeti djedu“ koju sam naslikao po fotografiji koju sam snimio dok sam bio u posjeti djedu u bolnici, baš u razdoblju kad je  njegova budućnost još bila neizvjesna – djed je došao u bolnicu radi rutinskih stvari, no tijekom čekanja u bolničkoj sobi se dodatno razbolio te zbog liječničkih propusta situacija je postala poprilično neizvjesna. Mislim da ova slika predstavlja dokaz mog ozbiljnog i ustrajnog nastojanja da postanem bolji slikar, i kroz tehniku slikanja i kroz temu.

Džedaj Također, jedan od mojih starijih radova s kojim sam dosta vezan je „Use Your Mind“. Zanimljiva je priča kako sam došao na ideju da napravim taj rad – jednog dana, dok sam još bio u srednjoj školi u Županji, poslije škole sam otišao do skate parka malo voziti, a pored kvotera sam našao zgužvani dječji crtež. Pored našeg skate parka je bila osnovna škola, tako da mi je bilo jasno pretpostaviti da ga je neko dijete nakon nastave bacilo jer mu se nije sviđalo. Baš obrnuto, meni je bio super pa sam iskoristio taj rad i na njemu napravio svojih par crteža, čuvajući stariji crtež djeteta koji je bio na tom papiru. Nikad neću saznati s kojim sam djetetom surađivao na tome radu ali to mi se i sviđa, ima neku dozu tajanstvenosti.

 

Y: Surađuješ li s drugim umjetnicima?

Džedaj: Naravno, nakon što sam dugo vremena radio sam, jedva sam dočekao naći neke istomišljenike s kojima mogu podijeliti svoj rad i surađivati na novima. Art banda iz Zagreba pod nazivom Artu Ditu su mi jako dobri prijatelji s kojima stalno surađujem na području street arta i tetoviranja. Osim njih ima i nekolicina drugih, od kojih bi istaknuo Sitha, Sarmu Atomik i Rebusa.

 

Y: Budući da je street art svojevrsna intervencija na prostor, što misliš o intervenciji na sam street art, to jest na re-re-make prostora?

Džedaj: To je odlično, i to naravno dok intervencija nije stvorena da bi popljuvala ili omalovažavala rad umjetnika na čiji rad je intervenirano. Mislim da sâm street art daje jedan lukavi, vizualni odgovor na prostor u kojem se nalazi, a dodatna intervencija na njega upravo dokazuje koliko granice ne postoje kada je umjetnost u pitanju. Zamišljam to kao nekakav vizualni razgovor u prostoru između umjetnika gdje zajedno stvaraju novi izgled ulice.

 

Y: Vidiš li street art kao sredstvo promjene?

Džedaj: Za mene je street art već  i uspio kao sredstvo promjene na osobnoj razini. Uz njega sam naučio puno slobodnije gledati svijet oko sebe i intervenirati na njega, osim toga upoznao sam i nevjerojatne ljude i doživio predivna iskustva. Na nekom širem, globalnom planu street art se polako probija. Za Banksya su već svi čuli, svi su mu pogledali dokumentarac i polako se upoznaju sa street artom kao novom vrstom umjetnosti. Po meni street art je revolucionaran po pitanju umjetnosti jer nije sadržan u odabranom prostoru za odabranu publiku, ne koče ga zidovi galerija, on je slobodan i izlazi van da ga svi vide; osim toga je i anoniman – iako većina street umjetnika uzima nekakav pseudonim zbog lakšeg međusobnog prepoznavanja, oni su jednako anonimni kao i John Doe za onog koji nije dovoljno upoznat sa njihovim radom. Također se ne zaustavlja na nekakvoj biranoj tehnici, nekim strogim pravilima. Po meni je to logički napredak umjetnosti, za 100 godina vaša će djeca učiti o ovome iz knjiga o umjetnosti.

 

Džedaj Y: Kako vidiš street art u suvremenome svijetu? Kakvo je stanje street arta u gradu Rijeci?

Džedaj:
Mislim da se savršeno nadovezuje na logičan slijed umjetnosti – sadrži konceputalni dio i promišljanje, ali opet i vezanje uz tradicionalne i suvremene tehnike u ovo doba umjetničkog pluralizma. Svi problemi konzumerizma i materijalizma koji se savršeno reflektiraju u pop-artu se vrlo lako mogu naći i u rukopisu street arta. Drago mi je da se street umjetnike počelo cijeniti kao i ostale velike, akademske umjetnike i da se stišalo prepucavanje između visokih, nadobudnih umjetnika i „djece koja šaraju po ulici“. U Rijeci street art i nije baš izuzetno jak, oldskul scena se malo utišala, pa smo ja, frend Sith i još par street art entuzijasta odlučili puno češće i temeljitije puniti ulice svojim radovima. Pohvalno je također i projekt oko Kružne ulice i Street art fanzina, koji je, iako kratkog života, uspio promovirati mnogo mladih, talentiranih i neafirmiranih umjetnika kroz jednomjesečno lijepljenje radova na jedan zid u Kružnoj.

 

Y: Koji su po tvome mišljenju najvažniji street artisti na lokalnoj i nacionalnoj razini?

Džedaj: Što se tiče lokalnih street umjetnika, za mene i moje mlađe kolege s kojim radim veliki utjecaj je napravio Filjio (sada Puma34). Za svojih posjeta Zagrebu, dok sam još bio klinac, sjećam se kako sam uvijek znao naletjeti na neki Filjiov rad, bilo da je bio neki ogroman morbidni rad na nekoj zgradi ili suptilni crtežići kredom negdje, sakriveni od pogleda ljudi koji svaki dan žure na posao i gledaju u svoje cipele dok hodaju – namijenjen onima koji vole istraživati pogledom. Baš to istraživanje me je zadivilo dok sam još bio dijete, možda sam baš za tih posjeta Zagrebu vidio ljepotu street arta u takvim stvarima i kasnije se odlučio baviti time. Što se tiče velikih riba, Blu mi je uvijek bio fascinantan. On sadrži tu nevjerojatnu ljepotu street arta u sebi – zadivljuje svoje ogromnim muralima koji u sebi sadrže jako lijepu poruku koja nije preistaknuta i naravno, svojim nevjerojatnim stop animacijama.

 

Y: Što preporučuješ novim street artistima?

Džedaj: Da se što više trude oko onoga što vole. Super je imati talent, ali jake volje još bolje.

 

Y: Problematika ulaska street arta u galerije?

Džedaj: Ulazak street arta u galeriju nije nužno negativna stvar – ona pruža umjetniku da se probije dalje, a i da zaradi od onog što voli. Ali ipak, onaj tko se smatra street art umjetnikom taj naslov mora opravdati radovima na ulici, a ne u galeriji.

 

Y: Baviš li se još nečime osim street artom?

Džedaj: Također i slikam, sviram gitaru i odgurujem se na kanadskom drvetu.

 

Y: Što poručuješ za kraj?                               

Džedaj: Budi blesav.

Sviđa se korisniku:

Ukupno <3: 4