Odlazak legende

15.01.2016.

Preminuo Maksimilijan Peč

Maks Peč, preminuo je 13. siječnja na svoj 102. rođendan. Opraštamo se stoga od čovjeka koje je dugim i plodnim životom i radom zadužio naš grad. Opisujući njegove životne kvalitete i zasluge možda je najjednostavnije reći da je bio mali, ali veliki čovjek ovoga kraja, graditelj, učitelj, stručnjak, sportaš, novinar, službenik, a voljeli smo ga zvati i hodajućom enciklopedijom Rijeke i Sušaka. I u visokoj životnoj dobi nisu ga napuštali duhovitost, vjera, životna radost i vitalnost i nadasve ljubav prema svojem gradu i zavičaju.

Rođen je 1914. godine u Dugom ratu. Nakon djetinjstva i školovanja provedenog na Sušaku te završene mature u Sušačkoj gimnaziji odlazi na studij građevine u Zagreb. Po završenom studiju i kratkom zaposlenju u Zagrebu, mladi inženjer graditeljstva vraća se 1939. godine na Sušak i zapošljava u tadašnjoj Sušačkoj općini. Bavi se projektiranjem i rukovodi gradnjom brojnih komunalnih i infrastrukturnih građevina. Nakon završetka II. svjetskog rata, poslijeratni radni angažman barba Maksa započinje obnovom cesta i mostova od Senja do Rijeke i Trsta. Bio je i tehnički direktor obnove Riječke luke , a zatim se opet vratio u gradsku službu kao šef inspektorata, načelnik za komunalne službe. Pored svojih radnih obveza bio je i profesor na Građevinskom tehnikumu, sudski vještak, savjetnik za gradnju autoputova, Krčkog mosta, tunela Učka i dr. Od najranije mladosti bavio se i fotografiranjem, što je preraslo u pasioniranu strast za bilježenjem trenutaka u vremenu. Sav svoj fotografski opus darovao je Muzeju Grada Rijeke. Dobitnik je brojnih odličja i zahvala među kojima se ističu Spomenica domovinskog rata 1997. godine, odlikovanje Ecclesia et Pontifice Pape Ivana Pavla II 2003. godine, Srebrna medalja Pape Ivana Pavla II 2003. godine. U siječnju 2014. u nakladi Riječke biskupije i u suradnji s Novim listom, objavljena je knjiga Maks Peč-radoznali promatrač u povodu 100. rođendana Maksa Peča.

Maks Peč je 2014. godine dobio Nagradu Grada Rijeke za životno djelo koja mu je dodjeljena za nemjerljiv osobni doprinos razvitku grada Rijeke na području graditeljskih, komunalnih i društvenih djelatnosti. Financijski dio nagrade dao je u humanitarne svrhe..

Nominirajući ga za tu nagradu, Klub Sušačana, među ostalim, istaknuo je i ovo: Što reći, a što već nije rečeno o našem sugrađaninu poštovanom gospodinu Maksu Peču? On je tijekom svog dugog i plodonosnog života, postao sinonim Sušaka, dobri duh tog, nekad grada, a sada dijela grada na lijevoj obali Rječine. Ovim prijedlogom iskazujemo izuzetnu zahvalnost našem sugrađaninu, što je za života postao neizostavni dio povijesti Sušaka i našeg lijepog grada na Rječini. Počašćeni smo što je još uvijek aktivni član Kluba Sušačana. Gospodin Maks Peč, svojim cjelokupnim životnim opusom u trajanju dugom cijelo jedno stoljeće, svjedoči postojanu predanost svojoj graditeljskoj struci i posvećenost nebrojenim drugim zanimanjima, veliku radišnost i ustrajno zalaganje jedne skromne i poštene osobe koja je uvijek bila prisutna, a nikad istaknuta. Najčešće kao radoznali promatrač, a često i kao aktivni sudionik društvenih događanja postao je vjerodostojan i nezaobilazan svjedok svog vremena. Maks Peč čovjek je visokih moralnih kvaliteta, izuzetne etičnosti i tople ljudske plemenitosti. Za njega se ne može reći da je star čovjek, stogodišnjak nego da je čovjek dugog pamćenja i bistrog uma, zanimljiv sugovornik, osoba raznovrsnih interesa i velikog znanja koje i danas nesebično prenosi drugima. Jednom riječi, čovjek kojeg treba slušati i od kojeg valja učiti.