Daniela Uzelac: Svaka žena je boginja koja može iscijeliti sebe i planet Zemlju

02.11.2016.

U susret promociji knjige Daniele Uzelac

Na Sajmu ezoterije u Rijeci Daniela Uzelac predstavit će u nedjelju, 6. studenoga u podne, svoju knjigu "Buđenje boginje", koja je u mjesec dana, otkako je izašla, izazvala veliko zanimanje čitateljica u Hrvatskoj i široj regiji. U knjizi je izbor postova sa društvenih mreža na kojima autorica objavljuje od 2013. godine, potičući osvještavanje osjećaja trenutka, daha, prirode, vlastite vrijednosti i jedinstvenosti. Božanstvenosti - kaže jednostavno Daniela. Knjigom "Buđenje boginje", od naslovnice do zadnje stranice, dominira znak boginje koji u donjem dijelu ima spiralu, simbol stvaranja, a u gornjem dijelu srce, simbol ljubavi.

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Na Sajmu ezoterije prvi put ćete Rijeci, svom gradu, predstaviti svoju knjigu „Buđenje boginje“. Kakve reakcije kolega i prijatelja očekujete? Je li u vašem poslovnom krugu poznato da pišete i da ste objavili knjigu o iskonskoj ženstvenosti?

Kolege, rođaci, prijatelji, susjedi… svi oni znaju da pišem. Ali nitko od njih nije znao da OVO pišem. Tako da – da! Za neke bi to moglo biti iznenađenje. Međutim, iz dosadašnjih reakcija vidim da je tema svojevrsno iznenađenje za sve, u smislu da se do sada temom duboke, izvorne ženstvenosti nitkona domaćem terenu nije ni bavio. Ženstvenost, promatrana s kvantne razine i stavljena u posve praktične svrhe, autentična je pojava ovih prostora i vjerojatno je zato izazvala takav interes žena regije…

U knjizi su postovi sa blog stranice Put boginje koju ste anonimno vodili od 2013. godine. Je li objavljivanje knjige nešto promijenilo u komunikaciji s foloversima? Kako su reagirali na vijest da je objavljena knjiga?

Društvene su mreže posve promijenile odnos autora i čitatelja. Zahvaljujući mogućnosti lake komunikacije, taj odnos nije distanciran kao nekad, nego je više prijateljski i sustvarateljski. Naime, čitateljice su postovima bile pobuđene da si postavljaju prava pitanja i tako otkrivaju sebe. U mjeri u kojoj ih oduševljava samo-osnaženje, samo-istraživanje i samo-iscjeljenje, u toj su mjeri oduševljene i izlaskom knjige. Koliko čujem, naručuju i po nekoliko primjeraka knjige kako bi mogle „žensku tajnu“, onako konspirativno, podijeliti sa svojim „ženskim čoporom“ i guštat u međusobnom istraživanju i razmjenjivanju uvida. Baš je uzbudljivo…

U knjizi „Buđenje boginje“ objavljujete postove iz ranijih razdoblja na Facebooku. Postoje li stupnjevi Puta boginje? Koje teme dominiraju u prvoj knjizi? Koje ste teme ostavili za kasnije, da ih obradite u budućim knjigama?

Ova prva knjiga iz ciklusa „Put boginje“ predstavlja početne korake u svijet žene.Ona uvodi čitatelje u osnovne pojmove i ideje kontrasta poput: „babuške i boginje“, „žene i antižene“, „muškarca i antimuškarca“, „razuma i antirazuma“, „prirodnog i neprirodnog“. Ukazuje do koje su mjere žene zaboravile da su Žene išto uopće znači „biti žena“? Jer žene su postale unižena, umanjena i nemoćna verzija sebe… Kako se dalje kroz knjige budu skidali slojevi boli i uvjetovanja te počelo izranjati prirodno biće, tako će se sve suvislije govoriti o tome što je naša svrha i što je, zapravo, ljubav. Stoga su oni pravi uroni u muško-ženske odnose poslastica kasnijih nastavaka Puta boginje. Govorim o još tri knjige koje su već napisane i koje čekaju „pravi trenutak“…

U jednom intervjuu povodom izlaska knjige „Buđenje boginje“ rekli ste da cjeloviti razvoj žene, i ženama i muškarcima donosi „ljubav i raj“. Zašto tek sada sazrijeva svijest da su ljubav i raj dostupni? Zašto ti ideali nisu mogli biti ostvareni ranije tijekom povijesti?

Da bi sazrelo vrijeme za „ljubav i raj“ čini se da smo morali proći sve krugove „podjela i pakla“, što naša povijest zasigurno jest. Čovjek je prema drugom čovjeku i prirodi već upotrijebio toliko varijanti bezumne okrutnosti da je valjda iscrpio svoj rezervoar za patologiju i došao do dna negativnog programiranja. I tko je žena u tom ludom, programiranomsvijetu? Ako se gleda kroz medije, onda slika današnje žene zadovoljava tek pedofile i industriju droljavosti. Istovremeno, jedan moj prijatelj, redatelj i profesor Tomislav Durbešić, intelektualac i mudar čovjek, pred kraj je svog života u kazališnim krugovima zagrmio: „Sram me što sam tako star i tako sam!“. A nitko, nitko ne bi trebao biti posramljen što je star i sam. To nam je nametnuto sustavom u kojem živimo… No, sustav je – kakav je. A na nama je da pokažemo tko smo mi u svemu tome. Žrtve ili stvarateljice? Jadnice ili veličanstvene kreatorice? Zatupljene ili probuđene? Mišice ili lavice? Babe ili boginje?Odgovori na ova pitanja traže da se obrnu obrnute vrijednosti sustava kako bise ženivratila njezina duboka vrijednostkoju ona ima samo zato što postoji, a bez obzira na dob, obrazovanje, financijski i bračni status ili kontekst u kojem živi. Bez obzira unutar koje definicije sustava žena bila - ona je boginja. Jer već je puko postojanje božanske činjenica. Iz nje izvire moć. Ta moć daje ženi šansu da iscijeli svoj život. Jer ta moć je stvarna. To je supstanca koju njezino žensko tijelo neprestano proizvodi i taloži. Samo se treba sjetiti toga.

Među svojim najvećim uzorima u izvornoj ženstvenosti navodite Anastaziju, junakinju serije knjiga „Zvonki cedar ruski“. Je li Vam slavenska i istočna duhovnost bliža od zapadne, američke? Izbor literature o izvornoj ženstvenosti dolazi sa svih strana svijeta. Znači li to da je ideja globalna i da ne ovisi o stupnju emancipacije ili tradiciji patrijarhata? 

Da… mi smo navikli na egzotičnu duhovnost istoka i komercijalniji new age anglo-saksonskog tržišta. Pa se ja opet pitam - a gdje smo mi u svemu tome? Jedan od mogućih odgovora nudi – Anastazija! Ona je boginja iz sibirske tajge čije nas riječi snažno dozivaju k sebi. A za nas je slavensko poimanje boginje značajno. Naime, o povijesti ovih naših prostora od prije deset ili dvadeset tisuća godina mi gotovo ništa ne znamo. Stječe se dojam da je svezapočelo s Grcima i Rimljanima. A nije! Jedna druga povijest, ona koju zovu alternativnom, navodi baš Slavene kao osnivačevelike europske civilizacije. Legende kažu da je sila i moć tedrevne civilizacije izraslaiz ravnoteže muškog i ženskog principa, te duboke muževnosti koja je poštivala ženu i Majku Prirodu kao boginju. Bila je tokultura sklada i suživota s prirodom. Poznavala je energije, vibracije i zvuk. Bio je to materijalno i duhovno visoko razvijen svijet stećaka, megalita, kamenih kugli i piramida… Priča dalje kaže da su tu kulturu uništila bezosjećajna plemena sa sjevera. Boginju su zamijenili bogom. Muški je princip i danas superioran u odnosu na boginju koja je zatrta inkvizicijom. Boginja je svladana, a direktna posljedica toga je ekološko razbojstvo. Bez imalo srca i razuma istrebljuju se biljne i životinjske vrste, voda, zemlja i zrak se zagađuju, a svijetom vladaju siromaštvo, bolesti i ratovi. Vladajuće elite, objedinjene u crkvi muškog svećenstva, gomilaju ogromna materijalna bogatstva, te istovremeno propovijedaju svojim podanicima potrebu za skromnošću i poniznošću… Tako je to bilo u patrijarhatu. U tom starom svijetu. Koji se, međutim, upravo sada raspada rađajući novu svijest. Da bi ga uravnotežila. Iscijelila sebe i planet Zemlju. Tijelima. Srcima. Vizijom! Zato i kažem naslovom ove knjige - „boginja se budi“…