VIDEO

06.06.2018.

Mikroplastika iz mora prije ili kasnije stigne i na naše tanjure

Autor: Damir Jevtić

Povodom Svjetskog dana zaštite okoliša (5. lipnja) i Svjetskog dana oceana (8. lipnja), a u sklopu 7. Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije - Fiumare 2018., u Prirodoslovnom muzeju Rijeka prof.dr.sc. Tom Turk s Odsjeka za biologiju Sveučilišta u Ljubljani održao je predavanje "Onečišćenje mora mikroplastikom". Plastika je neophodan materijal koji nas prati gotovo posvuda, no ukoliko se taj trend nastavi, u plastici bismo se mogli uskoro i ugušiti.

Povodom Svjetskog dana zaštite okoliša (5. lipnja) i Svjetskog dana oceana (8. lipnja), a u sklopu 7. Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije - Fiumare 2018., u Prirodoslovnom muzeju Rijeka prof.dr.sc. Tom Turk s Odsjeka za biologiju Sveučilišta u Ljubljani održao je predavanje "Onečišćenje mora mikroplastikom". Plastika je neophodan materijal koji nas prati gotovo posvuda, no ukoliko se taj trend nastavi, u plastici bismo se mogli uskoro i ugušiti.

Postoji više vrsta plastike koje se upotrebljavaju u različite svrhe. Većina plastike završava u oceanima u kojima se ne razgrađuje nego brzo fragmentira u manje dijelove koje zovemo mikroplastika, ili u još manje čestice zvane nanoplastika. Za razliku od kopna na kojem plastika predstavlja vidljivo zagađenje i poremećaj, zbog spomenite fragmentacije veći dio plastike u moru uopće ne vidimo.

Povodom Svjetskog dana zaštite okoliša (5. lipnja) i Svjetskog dana oceana (8. lipnja), a u sklopu 7. Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije - Fiumare 2018., u Prirodoslovnom muzeju Rijeka prof.dr.sc. Tom Turk s Odsjeka za biologiju Sveučilišta u Ljubljani održao je predavanje "Onečišćenje mora mikroplastikom". Plastika je neophodan materijal koji nas prati gotovo posvuda, no ukoliko se taj trend nastavi, u plastici bismo se mogli uskoro i ugušiti. Kancerogenost

Mikro i nanoplastika nagomilavaju se u hranidbenim lancima i ugrožavaju brojne životinje, prvenstveno kornjače, morske ptice i sisavce. Dodatni problem predstavlja činjenica da se iz čestica mikroplastike otpuštaju određene otrovne tvari koje se koriste u proizvodnji plastike. Također, druge otrovne tvari prisutne u morskoj vodi mogu se adsorbirati na čestice plastike te tako povećati njihovu toksičnost. Među tim tvarima nalaze se spojevi koji mogu biti kancerogeni ili mogu poremetiti hormonalni sustav organizama. Na čestice plastike mogu se vezati i patogeni mikrobi.

Recikliranje plastične ambalaže

Prilikom fragmentacije većih komada plastike u manje čestice povećava se omjer između površine i volumena. Na manje čestice vežu se organske tvari na koje se naseljavaju bakterije i virusi. Takve čestice postaju teže i tonu prema dnu, gdje mogu doći u dodir s tamo prisutnim hranidbenim lancima. Stoga ne čudi činjenica da su čestice plastike našli i u organizmima koji žive u najdubljim dijelovima oceana. Zagađenje kopnenih, a pogotovo morskih ekosistema plastikom je praktično nerješiv problem. Sve što bismo mogli, i što moramo učiniti je to da plastiku poskušamo u potpunosti reciklirati, te da prvenstveno smanjimo upotrebu plastike za ambalažu, budući da ona najviše opretećuje okoliš.