Internet, konzumerizam i feminizam

07.04.2012.

Je li internet rješenje za masovnu kulturu?

Autor: Valentina Mišković

Ovaj članak je nastavak na prošlotjedni "Kako smo sagradili društvo". U tom članku načela sam temu industrije kulture koja svima nameće sličnost, masovnost, trivijalnost. Ima li rješenje za to, i možemo li se odmaknuti od sveprisutne komercijalizacije i uniformiranosti ukusa?

Internet

Budući da ne možemo samo tako "poništiti" Holywood i sve ostale tvornice slične kulture koje su stigma ovoga doba, svoje nade polažem u internet. Mladi medij. Istina, i njega su poprilično zatrpali već postojeći mediji prebacujući se na novu tehnološku razinu. No, moram primijetiti kako se ova "zabavljačka" kultura preusmjerila u neke drugačije vode, kako se sada kroz neke oblike zabave proizvodi novi sadržaj i polako dolazi do osvješćivanja masa. No možda nije samo tehnologija zaslužna za to, ali sigurno odrađuje svoj dio. Jer iako internet nudi gotovo svemoguće opcije komunikacije i pronalaženja informacija, velika većina njegovih korisnika još uvijek ga koristi za zabavu. Ali sve veći broj ljudi koji žele barem na neki način biti politički angažirani, imaju priliku pristupiti traženim informacijama koje se ne prikazuju u ostalim medijima. Tako je na primjer Occupy pokret već odavno zamro, ako ćemo vjerovati televiziji, a po nekima, nije se niti dogodio. Ali jasno je da je priča sasvim suprotna. Internet kao mjesto koje je preraslo u javnu sferu, bez obzira što nije fizički javno, već je "virtualno", vrlo je realno i neuništivo. Kritičkim pristupom svim tim informacijama možemo polako početi shvaćati što se događa oko nas, i ne samo na mikrorazini, jer ono što se događa na drugom kraju svijeta itekako se tiče svih nas. Više nismo ravna ploča. Kolektivna svijest se polako mijenja i ponovo vraća intelektualizmu umjesto konzumerizmu, pa su iz toga proizašla mnoga kako književna, tako i filmska djela koja polako bude svijest o izgubljenim vrijednostima u društvu. Polako se shvaća da brendovi i markice više ne mogu biti površna zamjena za intelektualne ili fizičke nedostatke, pa i dokaz tome je sve više reklama za proizvode za žene koji više ne propagiraju anoreksiju i plavu kosu. Uspon blogova kao novina – svatko piše svoje vijesti. Svi stvaramo sadržaj. Dijelimo informacije, linkove, slike. Dijelimo mi i filmove i glazbu pa i knjige, no taj dio slobodnog interneta te velike zamagljene figure uspijevaju  oduzeti od ljudi i polako uništiti. No svima nam je jasno da borbi nije kraj, već ona tek počinje.

djeca, internet, facebookNedavno zatvaranje stranice library.nu iliti bivše Gigapedije, koja je sakupila i nudila između 400 tisuća i milijun knjiga svojim korisnicima, odjeknulo je diljem svijeta. Stranica koja nije nudila ljubiće ili najnovije bestsellere već stručne knjige: udžbenike, monografije, biografije, tehničke priručnike, istraživanja o inženjerstvu, matematici, biologiji, društvenim znanostima i filozofiji. Za studente i profesore, ova stranica je predstavljala cijeli svijet. Svijet znanja. Toliko smo žedni znanja, a budući da u našoj zemlji, pa ni okolnima ne može nabaviti mnogo određenih naslova, članaka, radova i slično, kako bi drugačije trebali saznati što se događa u svijetu. Ovakve stranice idu na ruku onima koji pišu te iste knjige, jer klasični putovi izdavaštva nipošto ne mogu to djelo predstaviti svijetu. Naklade od 100 komada prodaju se sveučilištima, i to je to. Lista ovih dijelova svijeta - Latinska Amerika, Kina, istočna Europa, Afrika i Indija – koji se najviše koriste ovakvim stranicama, jasno pokazuje tko pokušava centralizirati znanje, moć, zabavu. No to neće proći olako. Gašenje najveće baze knjiga na internetu samo će potaknuti one manje da budu još bolje i veće. (http://www.aljazeera.com/indepth/opinion/2012/02/2012227143813304790.html )

Prosvjed protiv ACTA-aFOTO: Željko Šop / CropixKultura mladih i feminizam su u najvećem usponu nego ikada, njihova borba sa svijetom je teža nego ikada. Ta centralizirana moć određuje tko nije uključen u upravljanju svijetom, pa tako svjedočimo diskriminaciji po godinama, spolu, klasi, narodnosti i što sve ne. Fantastični potezi bivše vlade, ili bolje reći nepostojanje poteza, prema studentskim prosvjedima savršeno prikazuju primjer. Ignoriranje tih blesavih studenata, što sad oni žele. Država Virginija (SAD) nedavno je ozakonila nepotrebni transvaginalni ultrazvuk (čitaj – silovanje štapom za ultrazvuk) za sve žene koje žele izvršiti abortus, a viagra je lijek koji je pokriven zdravstvenim osiguranjem, jasno je da država objavljuje rat ženama. No to je samo jedan najbanalniji primjer diskriminacije žena u današnjem društvu. No što je još gore od diskriminacije, a jasno upućuje na Huxleyjevu verziju svijeta – upisivanjem raznih stajališta u ženske glave putem ljubića, sapunica, savjeta za "dobre" žene, modnim časopisima i slično jasno se vidi da se potiče trivijalnost kako slučajno ne bi došlo do razmišljanja. No, evo interneta u pomoć! Studentica ženskih studija u New Yorku nikako nije mogla zapamtiti puno pojmova i imena iz svojih udžbenika, pa je napravila nekoliko "kartica" radi lakšeg učenja sa slikom Ryana Goslinga koje sve započinju sa "Hey girl" i objavila na svojem tumblr blogu. Uskoro je Hey girl viralno postao popularan i trenutno je jedan od najslavnijih meme ikona, a autorica objavljuje slike i problematiku žena na blogu http://feministryangosling.tumblr.com/ . Pomoću ovakvih slika koje prati kratka izjava poznatih feminističkih autorica i autora lakše je osvijestiti javnost o problemima s kojima se susrećemo (mi ženskoga spola) svakoga dana.

No sve ovo ja sada ne bih znala da nema interneta. Do večernjeg dnevnika ja već saznam sve bitne informacije, a kada pogledam dnevnik, samo se razljutim. Ono što internet čini odličnim kao političko oružje je njegova otvorenost. Mogućnost spajanja praktički nebrojeno mnogo korisnika. Danas postoji 3 milijarde internet korisnika. To je gotovo trećina sveukupnog stanovništva Zemlje. Pomoću interneta održani su mnogi politički prosvjedi, a kao najsjajniji trenutak istaknuti ću arapsko proljeće koje ne bi bilo moguće bez twittera. Internet je dao ljudima riječ i glas kada im to nitko drugi nije dopustio. To svojstvo naziva se kiberdemokracija. Internet postaje javna sfera, mjesto bez lokaliteta koje okuplja mnoštvo ljudi koji raspravljaju o nečemu. Pitanje koje je potrebno postaviti o odnosu interneta i demokracije jest ovo: pojavljuju li se u njemu nove vrste odnosa, takve da sugeriraju nove oblike konfiguracija moći među pojedincima koji komuniciraju? Drugim riječima, postoji li neka nova politika interneta? Činjenica jest da je politički diskurs već dugo posredovan elektroničkim strojevima: sada je stvar u tome da strojevi omogućuju nove oblike decentraliziranog dijaloga i stvaraju nove kombinacije u spajanju ljudi i strojeva, nove pojedinačne i kolektivne "glasove", "utvare", "interaktivnosti", koje su novi gradivni elementi političkih formacija i grupacija.  Ako je tehničku osnovu medija uobičajeno smatrati prijetnjom demokraciji, kako onda teorija može objasniti zaokret prema konstrukciji tehnologije (interneta) koja, kako se čini, promiče decentralizaciju diskursa, ako ne i samu demokraciju, i, kako se čini, prijeti državi (razgovori koje nije moguće nadzirati), ruga se privatnom vlasništvu (beskonačna umnoživost informacija) i šepirenju moralnom doličnosti (raspačavanje slika razodjevenih ljudi, često u neobičnim pozama)? (Mark Poster)

WikipediaImamo nekoliko primjera koji dokazuju da amateri nadilaze profesionalce, kada raspolažu određenim sistemom kojim kanaliziraju svoj trud. Wikipedia je moguće najpoznatiji primjer. Stručnjaci su Wiki ocijenili kao osrednju, ali su previdjeli kritičnu točku: ona je dovoljno dobra. I slobodna (besplatna), što znači da je ljudi stvarno čitaju. Na Internetu, članci koje morate platiti mogu jednako tako i ne postojati uopće, zato je tu važnu ulogu odigrala library.nu koja je te članke nudila slobodno, ali nudila je i one knjige koje su čak i nedostupne u svijetu ili elektroničkom obliku. Te članke s cijenom, čak i ako ste voljni platiti da biste ih pročitali, ne možete linkati. Oni jednostavno nisu dio razgovora kaže Paul Graham u odličnom članku - http://www.paulgraham.com/web20.html.

Građani polažu nade u svoju vladu da neće pristati na ikakve zakone koji oštećuju prava internet korisnika, već omogućiti bolje tržišne mogućnosti za korisnike kao što je iTunes Music i Bookstore i slično. Očito je da internet predstavlja sasvim novi korak u našoj civilizaciji. Za svoje korisnike predstavlja veličanstveni tehnološki napredak koji ih sve povezuje i omogućuje nevjerojatnu mrežu podataka koju nitko ne može uništiti. Za druge pak internet predstavlja neko pakleno zlo koje potkopava industriju i govori istinu koja se ne smije govoriti. No kakav god bio, internet je još mlad, i bilo bi šteta ubiti ga u pelenama. On se još razvija, još uvijek uči. Korisnici još uvijek uče komunicirati na novi način koji se još uvijek oblikuje. Zato na internetu još uvijek postoji verbalno nasilje, rasizam i ostali društveni problemi, ali moram reći da sam prisustvovala nekoliko različitih oblika internet zajednica, te da je uvijek zajednica korigirala osobe koje su usmjeravale govor mržnje na nešto i nekoga, da im na internetu nije mjesto. Cjelokupna internet zajednica uzdiže se, slobodno ću reći, na novu razinu čovječanstva, kada su predrasude suvišne zbog nepostojanja fizičkog kontakta, ili ono što Slavoj Žižek naziva histerijom, jer anonimnost korisnika omogućuje drugačiju komunikaciju. Iako je kvaliteta sadržaja koji se proizvodi na internetu upitna, te je često prožeta zabavnim sadržajem, ipak je nešto sasvim drugačije od onoga što nam se do sada nudilo. Od sada nadalje identitet, komunikacija, politika i kultura strukturiraju se drugačije nego do sada. Hoćemo li ovoga puta sagraditi nešto "kako spada"?

Tagovi:
Sviđa se korisniku:

Ukupno <3: 2