Ljetna škola Centra za napredne studije

20.06.2018.

U Gradskoj vijećnici održana panel rasprava o političkom nasilju s Judith Butler

Autor: Filip Brnelić

Panel pod nazivom “Political Violence: Is counterstrike possible?” u Gradskoj vijećnici jučer je okupio profesore različitih akademskih specijalizacija od kojih je najzvučnije ime ono svjetski poznate filozofkinje Judith Butler. Tema rasprave bila je multiperspektivna analiza koncepta političkog nasilja, a ona se zbila u sklopu Ljetne škole pod nazivom „Kritika nasilja danas: kako misliti i boriti se protiv nasilja“ koju od 18. do 22. 6. organizira Sveučilišni Centar za napredne studije jugoistočne Europe.

U Gradskoj vijećnici održana panel rasprava s Judith Butler

Svoja kratka izlaganja predstavili su Astrid Deuber-Mankowsky, Marc Crepon, Peter Fenves, Judith Butler i Donatella della Porta, uz moderaturu Manuele Bojadžijev i Sanje Bojanić.

Nove forme nasilja

Donatella della Porta, politička znanstvenica s Europskog sveučilišnog instituta u Firenzi govorila je o perpetuiranju nasilja koje je uvijek konstruirano kroz društvene norme koje su svojevrsni filter realnosti (u lakanovskom shvaćanju tog pojma). Te se norme stvaraju kroz društvenu interakciju, neodvojivu od emocija i sentimenata koje stoga nužno utječu na trendove porasta nasilja i proces u kojem nasilje zadobiva nove forme. Ona je nasilje podijelila na makro, mezo i mikro razinu, gdje makrorazina predstavlja oblike poput političkih pokreta koji proizlaze iz društvene nejednakosti ili nasilje na samoj strukturnoj razini društva i njegove postojeće političke organizacije. S druge strane, della Porta tvrdi da nasilje na mikro razini proizlazi iz militarističkog identiteta čije je stvaranje usko vezano uz proces emocionalne i kognitivne izolacije pojedinca. Zaključujući da su konflikti u društvu uvijek prisutni, čak i kad ih mi ne percipiramo, della Porta je ustvrdila kako i ograničavanje konflikata u društvu predstavlja određenu praksu političkog nasilja.

Peter Fenves, filolog s Northwestern Universityja (SAD), u svojem se izlaganju referirao na Immanuela Kanta, kazavši kako je ideja o kraju nasilja, koja nastupa zbog neprestano perpetuirajućeg mira, ništa nego fantazija utemeljena u fikciji. Dotaknuvši se konkretnog problema koji na jasan i jednostavan način ilustrira postojanje elementarnog političkog nasilja – restrikcije kretanja ljudi u fizičkom prostoru, Fenves je naveo problematičnost još jedne fantazije, one na kojima je izgrađena tzv. liberalna država, s kojom je i sam Kant imao problema budući da nije pronalazio načina na koji bi započeo teoriju o filozofiji prava, tj. na koji bi način povezao filozofsku liniju u kojoj ta teorija ne bi isključivo korespondirala s fikcionalnom, neostvarivom idejom. Fenves je iz toga izveo vrlo intrigantnu tezu u kojoj je sve države okarakterizirao kao instrumente organiziranog kriminala, a mogućnost nasilja u tom društvu opisao kao nužno binarno – ili državno ili protudržavno sredstvo. Država, točnije njeni primitivni temelji na kojima nastaje, uvijek su u konstantnoj reprodukciji samom činjenicom da se ljudi uvijek nalaze u interakciji kojom se organiziraju, a Fenves je pitanje – što točno stoji iza tog procesa 'državotvornosti' – ostavio otvorenim.

Jačanje civilnog društva

Astrid Deuber-Mankowsky, medijska teoretičarka s Rurskog sveučilišta u Bochumu, napomenula je kako je pitanje iz naziva panel rasprave podsjeća na popularnu video-igru Counterstrike, jednu od pionira u žanru „killing igara“ , koja nastala na spoju nasilja i nove tehnologije. Ona je ustvrdila kako se kod video-igara ne treba fokusirati na navodno nasilje same igre, već na fantazijski odnos koji ljudi imaju naspram igre. Prema Deuber-Mankowsky, naša suvremena percepcija o nasilju nužno je omeđena medijskim diskursom, te ju je potrebno mijenjati, navodeći jačanje civilnog društva koje se bori protiv nasilja države kao moguće rješenje.

Marc Crepon, filozof s pariškog École Normale Superiore, dotaknuo se ideje globalne odgovornosti koja na najdubljoj razini problematizira odnose bliskih i ne-bliskih identitetskih grupa. Radikalno nenasilan sistem morao bi kao polazišnu točku u svojoj strukturi uključivati brisanje svake distinkcije između 'nas' i 'njih' kada se govori o pitanju nasilja jedne grupe nad drugom, što je jedini način za odgovorno postupanje za cilj očuvanja svakog života, ne samo ljudskog. Međutim, ono što treba prepoznati jest da se s promjenom političke slike društva, koja u svakom trenutku u povijesti uključuje zakonske mjere protiv nasilja, mijenja i politički okvir samog nasilja, što dovodi do toga da nasilje ili prelazi u nove, dotad nepostojeće oblike, ili da se stari oblici nasilja tek počinju prepoznavati kao nasilnima. Crepon je za primjer dao dječji rad te nasilje u obitelji – prakse koje su se nekad smatrale normalnima u određenom društvu te koje su posjedovale prihvatljiva moralna i politička opravdanja u današnje se vrijeme smatraju neprihvatljivim oblikom nasilja koje je potrebno suzbiti.

Nasilje koje država tolerira

Judith Butler, profesorica na Sveučilištu u Kaliforniji (Berkeley), problematizirala je samu riječ „strike“ koja se nalazi u naslovu rasprave, navodeći kako pri samoj asocijaciji na tu riječ na umu imamo svojevrstan udarac prema nečemu, koji može zauzeti nasilnu ili nenasilnu formu. U svakom slučaju, da bismo adekvatno politički djelovali, moramo razumjeti političku vrstu tog 'udarca' i političkog nasilja, tj. po čemu se političko nasilje razlikuje u odnosu na druge oblike nasilja. Butler je svoju analizu političkog nasilja započela s klasičnim altiserijanskim konceptima represivnih i ideoloških aparata države kao što su policija, vojska, zatvori s jedne, odnosno zakoni i sistemi vjerovanja s druge strane. Kao zanimljiv koncept istaknula je upravo zatvor kao oblik nasilja koji se u samoj svojoj ideji bori protiv nasilja, no uloga države kao aparata koji upravlja nasiljem zauzima i suptilnije forme, one u kojoj država aktivno reproducira uvjete potrebne za nasilje, bez da sama djeluje nasilno. Primjer za to su oblici nasilja koje država tolerira, kao što je nekažnjavanje fizičkog nasilja naspram LGBT osoba, gdje nastupa manjak jasnog i čvrstog političkog stava.

Butler je analizirala i tzv. Islamsku državu, čije se nasilje ne može u potpunosti izjednačiti s državnim nasiljem, no IS u svojem antidržavnom nasilju (protiv postojećih i priznatih država) imitira i nastoji kopirati njihove forme. U tom se slučaju mora govoriti o moralnom neuspjehu postojećih država, prvenstveno europskih, koje ne pružaju zaštitu, sigurnost i ostala prava koja su definirana međunarodnim aktima, pa samo kršenje tih prava postaje sistemsko nasilje.

Na temu pokreta protiv tzv. rodne ideologije, Butler je kazala kako je ova politička struja srodna onoj koja ispoljava mržnju prema migrantima, jer se obje temelje na ideji u kojoj je određeni grupni identitet ugrožen od nečeg stranog, što proizvodi nasilje pod legitimacijom očuvanja tog identiteta. Butler je sugerirala da u takvim situacijama, lokalne razine mogu djelovati na način na koji države neće - kao svojevrsne oaze jednakosti i slobode za sve skupine. Govoreći o Rijeci, Butler je rekla kako je vidljivo da je upravo kohabitacija dio njezine tradicije te da progresivne prakse ne prekidaju s navodnom tradicijom i identitetom kojeg određene struje tobože štite. Butler je pred zapadno društvo postavila zadaću - pronaći konkretnu poveznicu između progresivnih i emancipatorskih praksi te tradicije, tj. pronaći emancipatorske elemente i momente unutar same tradicije i njenog sadržaja.

Sloboda i jednakost

Susret je započeo uvodnim govorom gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela, koji se osvrnuo na rastuće nasilje u društvu i poteze koji moraju biti poduzeti za njegovo sprečavanje. Gradonačelnik je naveo kako se zapadna civilizacija već duže vrijeme nalazi u periodu krize vrijednosti koje su je nekad ujedinjavale i tvorile njen konsenzus, te da je potrebno očuvati principe slobode, jednakosti i demokracije kao preduvjet za zaustavljanje vala nasilja i represije.

Nakon uvodnih predstavljanja, govora i izlaganja, panelisti su odgovarali na pitanja iz publike koja su se, među ostalima, ticala rasta inicijativa temeljenih na gušenju ljudskih prava i adekvatnog rješavanja ove problematike, konceptualiziranju nasilja i konflikata u političkom i društvenom polju te monopola na nasilje koji posjeduje državni aparat.