VIDEO

24.08.2013.

Predstavljanje murala Remo & Romolo Venucci

Autor: Marta Ožanić

U četvrtak, 22. kolovoza 2013. u 19:00 h otkriven je mural posvećen braći Venucci u Baštijanovoj ulici 6.-8. kojeg je oslikao Edi Gustin, mag. likovne pedagogije. Mural posvećen Remu i Romolu Venucciju 9. je iz serijala REFaj se grafita Riječke Enciklopedije Fluminensije kojeg su financirali članovi grupe. Autentično riječki muzej ulice posvećen je značajnim momentima, dostignućima i ljudima iz povijesne sjene.

Romolo Venucci

Mural apostrofira braću Venucci kao dva riječka dragulja, prikazujući njihove portrete iz djetinjstva, simbole njihovih djelovanja te središnji portret, spoj fotografije zrelog Rema i autoportreta Romola Venuccija.

Romolo Venucci Život Romola i Rema Venuccija paradigma je grada Rijeke i svih mijena gradske povijesti. Rijeka se zbog svojeg geografskog položaja u sklopu Austro-ugarske monarhije našla u posebnom političkom položaju na tlu Hrvatske jer je kao Corpus separatum pripojena mađarskoj kruni, da bi između dva svjetska rata pripala Italiji. Njihov otac, Antal Wnoucsek, kao vojni obveznik premješten iz rodne Baranje (Pécs) u Rijeku gdje se oženio Slovenkom Marijom Anom Rostand. Remo i Romolo Wnoucsek rođeni su 4. veljače 1903. godine u Rijeci. U međuraću mijenjaju prezime češkog porijekla Wnoucsek u talijansko Venucci i prihvaćaju talijansku kulturu i jezik.Remo Wnoucsek diplomirao je strojarstvo na Institute Technique Superieur u Friburgu (Švicarska),  postajući specijalist za strojarske instalacije. 

Romolo Venucci U »Cantieri Navali del Quarnero« radio je na projektiranju energetskih uređaja i instalacijama za sve vrste brodova i podmornica. Godine 1934. projektirao je zgradu »Dopolavoro dei Cantieri Navali del Quarnero«, odnosno »Radnički dom«, koji je tada bio centar društvenog, sportskog i kulturno-umjetničkog života zaposlenih u riječkom brodogradilištu. Cijeli svoj radni vijek radio je u Brodogradilištu,  najprije u Cantieri Navali del Quarnero, a nakon rata ostaje, kao jedini inžinjer u Brodogradilištu 3. Maj, za kojeg je napravio cjelovitu procjenu štete, izradio planove za generalnu rekonstrukciju i odigrao neprocijenjivu ulogu u njegovoj obnovi.  Projektirao je i brod Abbazia 1939. prema kojemu je kasnije izgrađena serija od 6 brodova pjesnika,  sudjelovao u obnovi Rijeke, broda Galeb, predavao u Industrijskoj školi.  Osnovao je strojarski odjel Rijeka Projekta te  projektirao instalacije na kisik i acetilen za sva brodogradilišta u Hrvatskoj,  instalacije za riječke bolnice i fakultete,  sve instalacije za Vojnu bolnicu u Splitu te mnogo brojne zgrade u Rijeci i Hrvatskoj.

Remo Venucci, kao i njegov brat Romolo bili su vrsni glazbenici. Romolo je svirao tri instrumenta, a posebice je bio izvrstan violinist.  Remo Venucci se posvetio sviranju orgulja, a bio je orguljaš i zborovođa u svim glavnim riječkim crkvama.  Preminuo je u Rijeci 1987. godine. U obitelji sa šestero djece govorilo se mađarski pa Romolo u Rijeci pohađa mađarske škole i studira na Likovnoj akademiji u Budimpešti (1923- 1928 Prihaćajući nova umjetničkih strujanja, Romolo postaje jedan od vodećih umjetnika riječke avangardne grupe svojim kubo-konstruktivističkim ekspresivnim opusom. Ostvaruje javne radove, freske u Kapucinskoj crkvi 1927.-1928. te skulpture anđela za pročelje crkve na Kozali 1933-1934.Nakon rata Romolo Venucci, kao i njegov brat Remo, svjedoče duboku povezanost s okolinom od koje se, ni u najtežim uvjetima poratnog života i opstanka u novoj Jugoslaviji, nije mogao ni želio odvojiti, čak ni za velikog egzodusa riječkog stanovništva 1960-ih godina. Romolo, kao pripadnik talijanske manjine zapošljava se u talijanskim osnovnim školama  te kao pedagog osniva vrlo popularne tečajeve slikanja u Circolo Italiano, koje su pohađali mnogobrojni riječki umjetnici. Umire u Rijeci 1976. godine, a tek je nekoliko desetljeća nakon smrti priznat kao najveći riječki likovni umjetnik 20. stoljeća.