Oproštaj od velike književnice

13.06.2018.

U Rijeci održana komemoracija za spisateljicu i profesoricu Dašu Drndić

Autor: Smiljana Radović Lagator

Na Filozofskom fakultetu u Rijeci održana je komemoracija za spisateljicu i profesoricu Dašu Drndić, koja je jučer ispraćena na zagrebačkom Mirogoju.

Na Filozofskom fakultetu u Rijeci održana je komemoracija za spisateljicu i profesoricu Dašu Drndić, koja je jučer ispraćena na zagrebačkom Mirogoju.

Izražavajući sućut suradnicima i prijateljima, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel istaknuo je kako je Daša je bila uvjereni antifašist, a hrvatski okovi retrogradne desne misli predstavljali su joj ogromno opterećenje da bi u takvoj zemlji mogla živjeti iole lagodnije, normalno.

„Daše ću se sjećati kao ugodnog sugovornika, bez obzira na njezin kritički stav o gradu koji vodim, bez obzira na to što se nismo uvijek u svemu slagali. No, u jedno sam siguran: kao ljudi koji prihvaćamo antifašizam i različitosti, izvrsno smo se razumjeli i nadopunjavali u otporu onima koji te vrijednosti uporno negiraju. Počivala u miru, u svemirskom beskraju slobode!“ kazao je gradonačelnik Obersnel.

Na Filozofskom fakultetu u Rijeci održana je komemoracija za spisateljicu i profesoricu Dašu Drndić, koja je jučer ispraćena na zagrebačkom Mirogoju.Irena Vodopija, prodekanica za nastavu i studente, naglasila je kako je Daša Drndić generacijama studenata predavala je predmete iz područja književnosti, a posebno se ističe njezin doprinos kolegiju kreativno pisanje.

„Profesoricu Drndić studenti će pamtiti kao poticajnog nastavnika, koji je u njima budio kreativnost, i razvijala potrebu za raspravljanjem u cilju iznošenja vlastitih stavova. Bila je kritična i od studenata je zahtijevala kritičko razmišljanje i angažiranost. Daša je bila temperamentna, otvorena, iskrena i izravna, beskompromisna u svojim stavovima. Ostat će nam u sjećanju kao borac za pravdu,“ kazala je prodekanica Vodopija.

Njezine je riječi u svom oproštajnom govoru potvrdila i bivša studentica Daše Drndić, Anita Memišević, danas pročelnica Odsjeka za anglistiku, dok je predstojnica Katedre za književnost Odsjeka za anglistiku, Sintija Čuljat, kazala kako „spomenuti se Daše Drndić znači prizvati njezinu vulkansku, mentalnu energiju, usredotočenosdt na suvremenika, britak duh, kao špirit pred svakodnevnoj ravnodušnosti i banalnosti, prepoznati Dašinu navezanost na detelj, lice, ime i fragment pojedinačnih priča, koje uvlači u svoj fikcionalni svijet“.

Seid Serdarević, glavni urednik Frakture, izdavača knjiga Daše Drndić, naglasio je da ona nije pisala o laganim temama.

„Sama je često govorila da njezine teme nisu 'funny', jer umjetnost i književnost nisu zabava – književnost treba biti ona prava istina. Njezina potraga za pričama zaboravljenih, za pričama žrtava, za pričama 'bystandera', o svima onima na koje se povijest sručila poput lave, potraga je koja ne smije prestati,“ kazao je Serdarević.

Njezini romani beskompromisno govore o užasima dvadesetog stoljeća, o malim ljudima koji šute i promatraju kako im susjede odvode u logore i smrt, kazao je, dodajući da su sta djela opomena za sadašnjost i budućnost, koju su mnogobrojni europski i svjetski kritičari ocijenili jedinstvenim i drugačijim glasom u suvremenoj svjetskoj književnosti.

Njezine knjige, dodao je, trajno će ostati u književnostima ovih prostora, jer govore o našim malim fašizmima no, „kako je Daša ne jednom govorila, nema malih fašizama, jer umanjenice su kič, a to je najbolja podloga za fašizme svih vrsta i oblika“.

Rođena je u Zagrebu, u obitelji hrvatskog antifašista, narodnog borca, novinara i diplomata Ljubomira Drndića, koji vuče korijene iz Istre. Engleski jezik i književnost studirala je u Beogradu, u Americi, bila je i Fulbrightova stipendistica. Radila je kao prevoditeljica, profesorica engleskog jezika, dramaturginja i urednica dramskog programa. Autorica je niza radio drama, knjiga, pripovijedaka, ogleda, kritika, analiza, eseja i studija.

Najprije je živjela u Beogradu, početkom 1990-a se seli u Rijeku, a potom u  Kanadu, u Toronto.  Nakon povratka u Rijeku, gdje je doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, do umirovljenja je predavala britansku književnost i kreativno pisanje na Odsjeku za anglistiku. 

Nagrađivana književnica objavila je „Put do subote“ (1982.), „Kamen s neba“ (1984.), „Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu“ (1997.), „Canzone di guerra“ (1998.), „Totenwande“ (2000.), „Doppelgänger“ (2002.), „Leica format“ (2003.), „After Eight“ (2005.), „Feministički rukopis ili politička parabola“ (2006.), „Sonnenschein“ (2007.), „April u Berlinu“ (2009.), „Belladonna“ (2012.) i „EEG“ (2016.), a djela su joj prevedena na petnaestak jezika.