Izložbeni program 22. Kastafskog kulturnog leta nastavlja se na alternativnim lokacijama

29.06.2013.

NAJAVA: izložba Jelene Azinović u Kastvu

Kastafsko kulturno leto poziva Vas u nedjelju, 30. lipnja, u 17h u Gradsku ložu u Kastvu na otvorenje izložbe Jelene Azinović "Uokviravanje kanona - ekstremni oblici tijela".

Jelena Azinovic

O izložbi Jelene Azinović, koja će se moći razgledati do 7. srpnja od 17h - 21h, Karla Lebhaft kaže:  

Suvremena umjetnost, neovisno o mediju, često je obilježena pojmom konceptualizma što jasno pokazuje „Diplomski rad“ Jelene Azinović koja je svoj koncept izrazila u mediju skulpture. Radi se o skulpturi koja ima intenciju dijalogizirati s promatračima, a svojom prisutnošću i pitanjima o društvenim i/ili ideološkim aspektima prehrambenih poremećaja aktivirati cijeli prostor. I jedno i drugo na neki način relativizira granice ovog „klasičnog“ medija u svakom smislu, pa i onom najpovršnijem koje se tiče prekoračenja ideala klasičnog oblikovanja anatomije ljudskog tijela u skulpturi. Azinović u prostoru konfrontira dvije figuralne skulpture reduciranih karakteristika facijalne fizionomije kako bi se naglasila njihova „tipska“ prisutnost. One su, naime, univerzalne predstavnice modernog društva globalnog konzumerizma koje istovremeno promovira potrebe, hedonistički užitak i zadovoljstvo konzumacije, odnosno, kroz medijsku sliku postulira propozicije ideala ljepote. Izvedene potpuno pojednostavljeno, lišene bilo kakve deskripcije, ove dvije skulpture koje utjelovljuju dva suprotna ekstrema (pretilost i pothranjenost/anoreksiju) potenciraju grotesknost koja se prelijeva u propitkivanje ozbiljnog problema današnjice. Skulpture pružaju dojam usamljenosti i zatvorenosti u neki unutarnji svijet, što se može interpretirati kao naglašavanje individualnog proživljavanja ovog poremećaja koji se klinički tretira kao psihički, a čiji su razlozi emocionalne prirode. Ako pretpostavimo da se radi o istoj osobi onda možemo reći da rad upravo tematizira fenomen anoreksije gdje se skulptura (osoba) ogleda sama u sebe (drugu skulpturu) što u polje umjetnosti prenosi ovaj problem po kojem osoba koja boluje od anoreksije najčešće sebe vidi potpuno iskrivljeno - pretilom. S druge strane, zaustavljajući se na iščitavanju „estetski“ prihvatljivog, odnosno lijepog, mogli bismo reći da kroz dvije konfrontirane skulpture koje predstavljaju umjetnost kao takvu, autorica propituje granice pojma lijepog i estetske kanone u kontekstu povijesti umjetnosti.