Vi se nalazite: Moja Rijeka Vaše mišljenje Parkovi-Shopping centri

Parkovi-Shopping centri

Datum objave: 23.11.2010. 09:09

Rijeka, grad koji vapi za zelenim površinama
Na papiru niču parkovi, a u stvarnosti samo trgovački centri
Grad Rijeka ima ukupno 212.000 četvornih metara uređenih parkova, raspoređenih na dvadeset lokacija unutar grada, što u odnosu na broj stanovnika iznosi svega jedan i pol četvorni metar parka po stanovniku

Izvor: NL 21.11.10.

Na nekom imaginarnom natjecanju ili barem pukoj evidenciji kvalitetnih zelenih površina po gradovima, nitko se Rijeku ne bi usudio proglasiti »zelenim gradom«. Svi, pa i oni koji ovdje ne žive, svjesni su da gradu na Rječini apsolutno i kronično nedostaje uređenih parkovnih površina ili barem manjih ozelenjenih prostora.

S druge strane, trgovačkih sadržaja ima napretek: od raznih Plodina, Konzuma, Billa, Mercatora, Lidla ili Kauflanda, preko urbanocidnog zdanja Tower centra do najnovijeg ZTC-a u nastajanju. Neosporno je da toliko dragocjen i nedostajući prostor u Rijeci sve više »izjedaju« trgovački sadržaji, dok novih zelenih površina ima samo na papirima u Odjelu gradske uprave za urbanizam.

Krpica parka po stanovniku
U stvarnosti, točnije rečeno prema službenim podacima gradske uprave, Grad Rijeka ima ukupno 212.000 četvornih metara uređenih parkova, raspoređenih na dvadeset lokacija unutar grada, što u odnosu na broj stanovnika iznosi svega jedan i pol četvorni metar parka po stanovniku. U ukupnoj površini grada od 44 četvorna kilometra, parkovi tako čine mizernih 0,5 posto ukupne površine, a čak i kad im se dodaju sve ostale zelene površine koje grad održava, poput travnjaka i park-šuma, ukupne površine milijun i petsto tisuća kvadrata, udio zelenih površina i dalje ostaje ispod skromnih četiri posto.

Podaci o zelenim površinama u Gradu Rijeci zvuče još poraznije usporedimo li ih s površinom trgovačkih centara. Za usporedbu smo odabrali trinaest trgovačkih centara u raznim dijelovima grada izgrađenih u posljednjih petnaestak godina i novi ZTC koji je trenutno u izgradnji. Tih trinaest centara ukupno zauzima oko 228.000 metara četvornih površine grada, dakle 16.000 kvadrata više nego svi riječki parkovi zajedno. Zbroj ukupno razvijenih površina, odnosno svih etaža, tih trgovačkih centara još je veći i iznosi ukupno nešto više od 280.000 četvornih metara, što govori da Riječani na raspolaganju imaju daleko veći prostor za shopping nego za svakodnevni odmor i rekreaciju.

Valja istaknuti da u ovoj usporedbi nisu uzeti u obzir trgovački centri, odnosno robne kuće u središtu grada, kao ni robna kuća na Vežici, inače bi omjer parkovi – trgovački centri bio još tužniji za ljubitelje gradskog zelenila.

U planovima situacija daleko »zelenija«
Trgovački centri sami po sebi nisu u sukobu s parkovima jer i jedno i drugo gradu i njegovim žiteljima nesumnjivo treba, ali su svakako najočitiji primjer kako je komercijalna gradnja u Rijeci u zadnjih dvadesetak godina »pokrila« dobar dio neizgrađenih površina u gradu, dok istodobno nije izgrađen niti jedan jedini spomena vrijedan novi park ili drugi zeleni javni prostor.

U gradskim planovima situacija je, doduše, daleko »zelenija« jer je GUP-om utvrđeno razvijanje više od pedeset parkova unutar građevnog područja, ukupne površine veće od 80 hektara, što bi predstavljalo četverostruko povećanje u odnosu na sadašnje stanje. Među planiranim parkovima posebno se ističu centralni gradski park na sjevernoj Delti, površine oko 40.000 metara četvornih, za koji je u tijeku izrada Detaljnog plana uređenja, park na Minakovu, površine oko 30.000 kvadrata, park na Srdočima, na mjestu nekadašnjeg kamionskog terminala, te park na spoju Dukićeva naselja i Sveučilišnog kampusa. Kada će ti parkovi biti i stvarno izgrađeni, trenutno je nemoguće procijeniti, no sudeći po dosadašnjoj dinamici izgradnje – Riječani bi se mogli zaista načekati da prošeću svojim »Central parkom« na Delti. Izgradnju parkova u idućim bi godinama dodatno moglo zakočiti i financiranje, s obzirom na gospodarsku krizu kojoj se kraj niti ne nazire.

Žrtvovane površine
No, iako je kriza i nema novaca te iako se trgovački sadržaji pojavljuju na privatnim parcelama, činjenica je da gradska uprava ima »u rukavu« instrument kojim može utjecati na sadržaje koji se pojavljuju na privatnim područjima grada. Taj se instrument zove – urbano planiranje, a poznato je da mogućnosti gradnje na nekom području određuju upravo urbanistički planovi.

No, dosadašnjih nekoliko primjera pokazalo je da su urbanisti više išli na ruku investitorima trgovačkih centara, a manje zadržavanju postojećih zelenih površina, čija su zemljišta procesom denacionalizacije bila vraćena u privatne ruke. Takvi su primjeri park Borik, godinama prije i manja zelena površina uz Ulicu Drage Gervaisa, a prašina se podigla i kada je bila najavljena mogućnost izgradnje nove crkve na mjestu parka uz okretište »sedmice« na Vežici. Mnogi su izrazili i nezadovoljstvo zbog uništenja gustiša i visokog raslinja uz Zvonimirovu ulicu gdje se gradi ZTC, a brojne primjedbe zbog uništenja zelenila za potrebe gradnje trgovina mogle su se čuti među stanovništvom Škurinja (koje je upravo »zagušeno« trgovačkim sadržajima), čiji je najglasniji »ambasador« posječenog zelenila bio Mate Balen.

Jednom je u razgovoru za naš list riječki arhitekt Bojan Bilić usporedio riječku »zelenu statistiku« sa svjetskim gradovima, pa je ispalo da totalno prenapučeni i preizgrađeni Šangaj ima čak 11 četvornih metara zelenila po glavi stanovnika, dok Rijeka – prema svojedobno iznesenim podacima gradske uprave samo za područje Sušaka – ima samo pet »kvadrata« po osobi.

Premalo kvalitetno uređenog javnog prostora
S obzirom na to da je dugo godina radio upravo u gradskom odjelu za urbanizam, zanimalo nas je kako Bilić gleda na mogućnost gradske uprave da odabranom urbanom strategijom utječe na pojavu različitih sadržaja po gradu.

– Moj je stav da bi Rijeka, poput Zagreba, trebala imati neki centar za strategiju gdje bi jedan grupa stručnjaka provodila arhitektonske i urbanističke studije za pojedine gradske zone. Time bi se »popunile« rupe koje ostavljaju prostorni planovi, a praksa je pokazala da je takva zasebna služba itekako od koristi u kvalitetnom planiranju grada, tumači Bilić. Strateškim analizama pojedinih lokacija zapravo bi se dobile gotove »podloge« te bi se velike investitore koji dolaze ulagati i graditi u Rijeku te koji ovdje otkupljuju zemljišta, dočekalo i preduhitrilo u konkretnijim uvjetima i mogućnostima gradnje od onih koje nude prostorni planovi.

– Kada je Zoran Janković, kao jedan od najuspješnijih slovenskih gradonačelnika, dobio izbore u Ljubljani, desna ruka mu je bio najpoznatiji slovenski urbanist Janez Koželj. Kvalitetna vizija razvoja grada ne može se ostvariti bez aktivnije uloge urbanista, uz svo dužno poštovanje prema ostalim gradskim odjelima, smatra Bilić. Njegov je stav da u Rijeci čak i nema toliko puno trgovačkih centara, nego je premalo kvalitetno uređenog javnog prostora te dodaje kako bi park na Delti značajno prevagnuo u tu korist.

Zelenilo je – trošak
Važući omjer zelenila i trgovačkih centara, arhitekt Saša Randić ističe kako je temeljni problem s nedostajućim zelenilom – novac. Zelenilo, otkup površina i njegovo kasnije uređivanje i održavanje veliki su trošak.

– Upravo se iz odnosa prema javnom prostoru u koji spadaju i parkovi vidi koliko su neka zemlja i grad bogati, odnosno koliko su siromašni, jer kada se usporedi arhitektura primjerice Opatije i Cannesa, tu nema tolikih razlika kao u pogledu uređenja zelenila, kaže Randić. On ne smatra da Rijeka ima tako malo zelenila, posebice Sušak, koji ipak ima Trsatski park i manje »krpice« duž Bulevarda te dodaje kako u financijskom smislu trgovački centri mogu biti itekako komplementarni s izgradnjom novih zelenih površina, s obzirom da svježi kapital s komunalnim doprinosima u gradsku blagajnu donosi nezanemarive prihode.

– Upravo je Sušak najveći razvoj doživio u onom povijesnom razdoblju kada je grad bio podijeljen na hrvatski i talijanski dio, a Rijeka u vrijeme industrijskog razvoja, i to se ogledalo i u uređenju javnih površina, zaključuje Randić.

Eto, to je naša sramotna stvarnost.
Pretvorit ćemo se u beton, nitko ne reagira, nitko nema za to vremena, nitko nije zadužen da se takve stvari ne dešavaju, budućnost je u čistoj i lijepoj prirodi, ali ne, nekima to smeta, ili nemaju pojma što rade.

Molim Vaše komentare!

Tagovi:
Sviđa se korisniku:

Ukupno <3: 1