Vinil je finil

27.02.2018.

Zombiji u Guveru prije zvijezda i MTV-ja

Autor: Vlado Simcich

Čovjek nikad ne zna šta ga čeka. Osim mene, koji sam taj dan puštao ploče u Palachu. Pa nisam imao izbora za bijeg. Od 19 do 23.30 sati dežurao sam uz miks pult zabavljajući zatečene goste u klubu. Mogao sam komotno izrađivati i cvjetne aranžmane, toliko uzbudljivo - postnovogodišnja depresija je trajala obično po desetak dana - bilo je tu večer. Tu i tamo netko bi se popeo stepenicu gore do mene tražeći nek' zavrtim EKV i Ramonese, katkad se zadržavši na kraćem razgovoru, jer ploče su tražile konstantnu pažnju i brzu reakciju. Pogotovo kad su odlazile u fejd-aut.

Vava - Vinil je finil

Glavnina posla, dakle, sastojala se od toga da DJ ne napravi kardinalnu grešku poput onih s pucketavom tišinom u trajanju od dvadesetak sekundi između pjesme i pjesme. Ja sam puno vježbao takvo što pa sam bio prvak u izazivanju omaški. Ali nemojmo praviti od buhe slona, poručio bih kritičarima, i dodao kako lako zaboravljamo na važne stvari. Na primjer, zanimalo bi sugovornika/icu, koje? Nisam imao odgovor na pitanje, pa sam zavitlao svojim nevidljivim mačem prema glavi dotičnog u svrhu rješenja tog oštroumnog polemiziranja. Samo 500-tinjak metara sjevernije od Palacha, međutim, zbivalo se nešto doista neobično. U klubu Guver, slabo do nikako najavljen, bio je nekakav njujorški alternativni rock sastav, a sve što se znalo o njima je da su glasni.

Pih, pa nek se zna da takvih imamo i mi ovdje u izobilju! I tako, mali je broj njih čuo za koncert, a oni koji i jesu, uglavnom nisu gorjeli od nestrpljenja vidjeti ih. Dakle, White Zombie su se oko 21 sat popeli na binu, pojačala su počela zujati, a tip koji ih je predvodio, uvjeravao me jedan od njih sedmero, koji su posve slučajno (u Guver se išlo na cugu i gledat zgodne cure) nazočili svirci, sasvim sigurno je tamo u Americi proglašen serijskim ubojicom, a ako ne to, onda barem luđakom. Kojeg bi trebalo strpati iza rešetaka. A ako bi slučajno pružao otpor pri uhićenju, moglo ga se ziher i ustrijeliti. Bez posljedica. Malo sam vrtio glavom na tu kvalifikaciju, jer mi se učinila mrvicu pretjeranom i subjektivnom, ali tko sam ja da sudim kad samo vadim ploče iz omota i postavljam ih na gramofon?! No, nastavio je svjedok tog događaja, svejedno taj Rob iz grupe White Zombie ima nešto!

Dobro, ne djeluje baš zdravo ko dren, ima maslinastu put i frizuru ne održava previše svježom, ali možda se ne drogira, bio je optimističan Darko. Hm, hm, sam ubacio tek toliko da se zna da ga pažljivo slušam. I ne pjeva baš klasično, znaš ono, dere se k'o da ga tjeraju Belzebubove čete prijatelja! Nešto slično k'o Zoff, htio sam biti siguran u metaforu. Ne. Ništa slično nisam nikad čuo!, reče Darko, pa nastavi: Ali najveći dragulj u toj kruni čudaka iz Njujorka je ženska na basu! Znaš kako prži?! Sve u distorziji, kosa kovrčasta i divlja joj visi do žica, migolji se cijelim tijelom simo-tamo! Uh, čisti seks! Uspjela mi je aktivirati sve sklopove u mozgu, uključujući i one jednostavne poput funkcije ispijanja piva s viskijem! Šta nisi ti na pelinu?, pitam ga uljudno. Pa to ti i govorim! Kad sam vidio nju kako trusi Jacka iz boce, morao sam se testirati. I? Jesi prokljuvio kako je to originalni način instant napijanja?, pitam uz zrno sarkazma. Ne još, ali sam odlučio nastaviti vježbati lekciju! A gitarist, imaju li ga? Ma, da, radi nojz, svira sola, al' zapravo nisam obraćao pažnju, mjuza mi je, da ti pravo kažem, dosadna, i mislim da od njih neće biti ništa. Zato su i svirali u Guveru!, zaključio je Darko svoju istančanu analizu.

Samo tri i pol godine kasnije, Prlja je, s kraće austrijske turneje Leta 3 1992., donio sa sobom nekoliko novih naslova na CD-ima. Sav zanesen poručio mi je nek pripazim na ovu stvar! To je ubojstvo! I fakat, samo koji dan je trebalo da se njegovo proročanstvo pokaže točnim – White Zombie su postali miljenicima MTV rotacije i kluba Palach, a njihova rifčina iz Thunder Kiss '65 je pokrenula legije plagijatora. Eufemizmom govoreći - epigonaca.