INTERVJU

26.06.2018.

THE SIIDS: Nema smisla hodati utabanim stazama, želimo da nas glazba iznenađuje

Autor: Vlado Simcich

Neko sam vrijeme proveo u depresiji jer se Morso, jedan od meni najdražih bendova, stavio u hibernaciju. Inače, u muzičarskom rječniku to najčešće znači the end, fine, fin, konec, kraj karijere. Oni su oduvijek zvučali kao fascinantna izložba najmodernijih tehnološko kompozicijskih dostignuća na domaćem tržištu. Valjda me je i zato pogodila čežnja, pa sam provodio nekoliko sati uz njihova tri albuma.

Neko sam vrijeme proveo u depresiji jer se Morso, jedan od meni najdražih bendova, stavio u hibernaciju. Inače, u muzičarskom rječniku to najčešće znači the end, fine, fin, konec, kraj karijere. Oni su oduvijek zvučali kao fascinantna izložba najmodernijih tehnološko kompozicijskih dostignuća na domaćem tržištu. Valjda me je i zato pogodila čežnja, pa sam provodio nekoliko sati uz njihova tri albuma. Matej je već 20 godina član Leta 3, a u tom statusu uskoro mu se pridružio i bubnjar, Bin. Nikola je svoje basističke usluge stavio na raspolaganju Borisu Štoku, Ivana je potražila sklonište u fotografiji i daleko od Hrvatske. Ostali su još Darko Terlević i Stanislav Grdaković. A onda su, nakon sudbonosnog puta u Australiju, odlučili oformiti duo, The Siids.  / Foto: Kristijan Vučković
The Siids / Foto: Kristijan Vučković

Matej je već 20 godina član Leta 3, a u tom statusu uskoro mu se pridružio i bubnjar, Bin. Nikola je svoje basističke usluge stavio na raspolaganju Borisu Štoku, Ivana je potražila sklonište u fotografiji i daleko od Hrvatske. Ostali su još Darko Terlević i Stanislav Grdaković. A onda su, nakon sudbonosnog puta u Australiju, odlučili oformiti duo, The Siids.

Poslali su mi uskoro snimke! Fijuuu, zvučni zapis koji sam poslušao ne upućuje na simptome kliničke depresije kad začujem domaći engleski! Naprotiv, čini se da je Stane tek pronašao sebe u ovom izričaju, kreće se sigurno kroz melodiju, autoritativno pripovijeda i pjeva u snažnom elektro-rock kontekstu. Intenzivni tekstualni emocionalni konflikti znani iz Morsa nisu nestali, no u ovom su obliku pitkiji, prohodniji, gotovo i zabavni! Darko je opsesivno precizan u sviranju svim instrumentarijem, svaka je pratnja na mjestu, ekonomičan i bogat aranžman postići je iznimna rijetkost za koju je nužan talent kakav njemu očito ne nedostaje.

Jeste li u Australiji naišli na skriveni huk vjetra koji vas je inspirirao na duet? Pustinjski krajolici su ljepši? 

Stanislav: Našli smo mir i slobodu koja je neophodna za stvaranje, vidici i zvukovi stvorili su nam novu sliku onoga što želimo i možemo svirati. Osim svih doživljaja bilo je možda još i bitnije maknuti se od rutine i svakodnevnih stvari u Rijeci.

Darko, je l' ti draži sint ili gitara? S gitarom u ruci vidljiva je uživancija kojom dominiraš na bini, a sint je ipak statičan?

Darko: Da, istina. Iako vladam i ostalim instrumentima, sebe još od tinejdžerskih dana prvenstveno doživljavam kao gitarista. Sviram kadgod stignem. Gitara je instrument koji je uvijek pri ruci i vrlo je portabilan, tih i glasan po potrebi. No, u bendu je uvijek trebalo svirati nešto drugo jer je mjesto gitariste bilo zauzeto (s razlogom, hehe), a i falilo je synth zvuka u bendu. Pa ovoga puta u cijelom procesu songwritinga i opće zvučne slike koristim oboje. S time da uživo konačno dominira gitara jer mi daje slobodu pokreta i onu iskonsku energiju. I ne možeš se borit protiv gitare. To znaš i sam. Na kraju uvijek pobijedi!

Stane, pisao si tekstove u Morsu na domaćem, a onda si naglo u novom projektu zauzeo mjesto anglikanskog 'propovjednika'. Je l' ti tako lakše izraziti kompleksnost emocija?

Stanislav: U jednu ruku je lakše jer engleski prirodno leži na ovo što sada sviramo, ali s druge strane puno je teže naći pravu metaforu ili sliku za stanje u kojem se nalaziš nego na materinjem jeziku.

Vrlo ste precizno postavili estetski kriterij i u ovom vizualnom smislu. Spotovi odlično prate atmosferu vaših pjesama.

Stanislav: Pa to je bila osnova promišljanja za THE SIIDS. Čvrsto smo odlučili da nećemo raditi kompromise i da slika mora biti 100% dio zvuka i emocija koje želimo prenijeti. Spotove i fotografije radio je Kristijan Vučković s kojim smo i ranije surađivali u Morsu, ali ovaj puta smo od njega tražili da pusti svoju mračniju stranu van.

Jedno ste vrijeme kalkulirali da ćete nastupati u proširenom izdanju, kao klasični bend, međutim, ideju ste napustili i sada ste na pozornici sami. Ostaje li takav koncept?

Stanislav: Mislimo da bend u neku ruku još moramo i zaslužiti. Pod tim mislim da moramo doći do financijskog nivoa da možemo live ispuniti tehničko/produkcijske zahtjeve koje pita glazba koju sviramo. Što se tiče nastupa kao dua, moram priznati da mi je pravo osvježenje, prvih nekoliko svirki bio sam potpuno zbunjen zbog nedostatka ljudi na stageu, ali što više svirki imamo to se osjećam sigurnije i bolje, jako mi se sviđa ova promjena iako želim da u jednom trenutku THE SIIDS dobiju još kojeg člana.

Kao i Morso, i Siids prate moderne svjetske tokove. Je li to jedini način opstanka u ovom biznisu?

Stanislav: Pa mislim da je to jedini način da opstanemo sami sa sobom. Ne vidim smisla hodati utabanim stazama, želim da me glazba iznenađuje svojom evolucijom, želim da budemo dio nečeg novog, ali naravno na svoj način.

Darko, već si godinama čest gost, a i rent-a-gitarist u mnogim postavama, od ENI do Quasarra, Johathana, a također i u sjajnom projektu White on White, Marka Rogića. Materijal si u potpunosti producirao, većinu i odsvirao, uskoro izlazi album, svirke su sve češće. Dugo ste prijatelji, Marko i ti, zar ne? Je li bilo teško snimiti i pripremiti album?

Darko: Nije, jer je sve nekako prirodno leglo na svoje mjesto. Poznajemo se već duži niz godina, pa tako poznajemo i svoje glazbene afinitete. Marko je uz gitaru otpjevao i snimio skice pjesama na svoj smartphone i poslao mi ih. Iako u početku mrvicu skeptičan, poznavajući dotad samo moj rad u grupi Morso, mislio je da će aranžmani pucati po šavovima. No kad je prvu pjesmu dobio na slušanje oduševio se onime što čuje i prepustio mi slobodu u produkciji i aranžmanu. Cilj mi je bio čim vjernije popratiti zvučnu kulisu s njegovim melodijama i vrlo osobnim pričama. Osim jedne pjesme, materijal je u cijelosti snimljen i izmiksan u mom studiju. Oko masteringa je pomogao tko drugo nego Matej Zec. Album WoW - Out Of Nowhere je najavljen za jesen 2018. A odsvirali smo i par koncerata, te su još neki na vidiku također na jesen.

Stane, igraš još nogomet ili si sportske aktivnosti premjestio u neku drugu sferu?

Stanislav: Nažalost, slupao sam se s motora pa tehnički nisam ispravan za nogomet Bućkam se u bazenu kad stignem.

Smatrate li da je moguće, kad za to dođe trenutak, usisivačem skupiti vaš matični sastav, Morso?

Stanislav: Morso trenutno nije aktivan, ali on meni znači prijateljstvo i obitelj tako da nadam se da ćemo uskoro nešto i raditi. Malo mi fali i pisanje na hrvatskom.

The Siids su zaokupljeni finalizacijom albuma, ali i čestim svirkama. Postoji li ambicija i za neko gostovanje izvan granica HR?

Darko: Definitivno. Imamo dogovorenih par svirki u Londonu i jugu Engleske na jesen. Ostalo je u još u zraku za sada.

Tko vam je draži – Gilmour ili Waters? 

Darko: Nemam odgovora na to pitanje! Obojica! U kombinaciji su nepobjedivi!

Stanislav: Po filozofiji sigurno Waters, ali priznajem da radije slušam Gilmoura, jbg.

Je li u planu objavljivanje albuma u fizičkom obliku?

Darko: Da te razveselimo, u planu je objavljivanje albuma u vinil formatu!

Za kraj otkrijte čitateljima portala naziv albuma/izvođača koji vas je definirao u ovo što ste danas!

Stanislav: Nema šanse! Znaš i sam da smo svi mi kolaž. Ne mislim na grupu, hehe...