VINIL JE FINIL

05.12.2013.

Rijeka Opatija Paris Texas

Autor: Vlado Simcich

Prema nekim općim pretpostavkama izdavača, a to je bio Helidon iz Ljubljane uz malu pomoć Foxove podetikete 'Dallas', prva kompilacija riječkog čudačkog rocka iz druge polovine osamdesetih trebala se roditi u Jugotonovim rodilištima još 1986. godine. No, djeca (izvođači, tojest ViSovi) se nisu dala kompromitirati kratkim rokovima pa su radije odabrali malko zavlačiti sa snimanjima koja su se održavala u ljubljanskom studiju Top Ten negoli izjuriti van uz pomoć kliješta kakve nespretne i nezgrapne babice pa onda vrludati uokolo s dvije dražesne rupice na lubanji.

Vava - Vinil je finil

Iako dakle pod maskom amaterskog oduševljenja samom idejom da se konačno realizira kakav RI proizvod, većina je izvođača bila zapravo relativno sramežljiva i pomalo nesigurna u ono što radi. Što zvuči paradoksalno s obzirom na stav koji su momci imali na bini – gitare spuštene na kičice, cigarete vise u kutu usana (što svakako nije pomoglo pri vježbanju i pri samoj izvedbi s pratećim glasanjem), vješanje pjevača o stalak mikrofona što su mnogi znali tumačiti parafraziranjem Judinog klatarenja na smokvi, te samouvjerenim pogađanjem krivih tipki na jeftinim 'orguljama'. I, dakako, svi sa statusom zvijezda u školskim fanzinima!

Novi list se tada još nije, naime, dao zavesti prozapadnjačkim hirovima omladine, jer ipak, sve što nije odisalo barem djelimice komunističkim, uredništvo nije bilo voljno povjerovati, a kamoli objavljivati kao relevantnim. Neobično, to se preko noći promijenilo uvođenjem rubrike Rock Kulture pa je vjerojatnost da završite u dnevnim lokalnim glasilima bila izjednačena s činjenicom da se svako jutro budite i dišete vlastiti dah ugodan poput prožvakanog češnjaka s elementima maslaca nešto mlađeg datuma negoli sam vlasnik slabo opranih zubi.

U gornjem dijelu teksta namjerno je istaknut seksistički pristup jer su 'drugarice' bile nešto rjeđe zastupljene na sceni, a onima kojima je ponuđeno sudjelovanje na kompilaciji otklonile su tu mogućnost poradi ekskluzivnog potpisa s jednom drugom izdavačkom kućom gdje im je upravo objavljen debi 'Tko mari za čari'. Osim toga, na pozornici su ipak djelovale krhkije od kolega. Mada, da se razumijemo, znale su i one kriknuti AAAAAAAAAAAAAAAA, prodorno kao da im stroj za mljevenje mesa drobi upravo uređenu frizuru za nastup pred foto aparatima.

Pouzdano se može isključiti mogućnost da je ijedna od njih bila viša metar i osamdeset, iako je njihovo kočoperenje na daskama znalo sugerirati da je upravo takvo što na snazi.

Kao onodobni skromni član redakcije Vala bio sam pozvan, ekskluzivno kao i šira okolica riječkog prstena, što je uključivalo kvarnerske otoke skupa s Brijunima, Gorski kotar, stanovništvo Ilirske Bistrice do Ljubljane, nešto zalutalih čehoslovačkih turista i roza Nijemaca, na promociju albuma! Znalo se samo toliko da je za star-model omotnice pozirao lokalni maneken, Ranko, i to s cigaretom u ustima i prstima, odjeven u super elegantni veštid, legenda je govorila skrojenim u pogonima RIO-u, a da se u pozadini nazirala riječka luka s još i danas aktualnim dizalicama koje podsjećaju na žirafe koje se trude čuti što im ima priopćiti civilizacija crvenih mrava glede teritorijalnih pretenzija.

Rijeka Paris TexasU očitom nastojanju da nadmaši snagu industrijske buke grada iz kojeg potječu, a u cilju što intimnijeg komuniciranja sa sljedbeništvom, zabava se održala, iz današnje perspektive prilično opskuran izbor shvatit ćete, u Opatiji! Ali, onomad je ta turistička meka predstavljala pravi noćni život, unstopable sexmachine, Njujork cijele Liburnije, mjesto gdje se ne spava, ili ako se već mora zadovoljiti ta sebična potreba onda je za  to bio dovoljan kakav separe u disko klubu, pa čak i zvučnička kutija na koju bi se čovjek slabije nespavačke kondicije naslonio i pritvorio oko na sat-dva prije negoli se konačno uputi prema vlastitom roditeljskom domu prvim ili drugim autobusom s brojem 32 na čelu. Evociranje, doduše, na te dane u autora redaka ne izaziva suze radosnice, niti žal za prošlim vremenom. Nostalgija je početak kraja. Negdje sam vidio to zapisano.

Svoju nestrpljivost da ugrabim svoj komad plastike 'Rijeka Paris Texas' u kafiću koji se odazivao na ime Mario, gdje je zakazano druženje uz pijenje isključivo bez grickalica u ugostiteljskoj ponudi, međutim, pokazalo se preoptimističnim. Naime, već tada su izdavači pokazali još uvijek aktualnu politiku prolongiranja objave albuma unatoč dogovorenom rasporedu, a to je nešto nalik lijenosti crijeva pri čemu nikad ne znate kada će se točno što dogoditi, shvaćate? Ali unatoč tomu mnogi su od nas bili hipnotizirani samom činjenicom da će se to sasvim izvjesno dogoditi – na vinilu će se naći svi oni izmučeni vriskovi, zapravo serija njih, koje smo tek povremeno znali čuti s valova Ri-Rock kluba, emisije koju je spretno ugađao na Radio Rijeci Koraljko Pasarić! Valjalo je pričekati mirno i razborito još svega nekoliko dana mjeseca travnja 1987. godine da se ploča zaista i zavrti brzinom okretaja 33 i 1/3  u minuti na Tosci 20!

A sve što mi je padalo na skromnu pamet nakon iskustva preslušavanja bio je egzistencijalistički poklič: Godot! Godot! Godot!

Tagovi:
Sviđa se korisniku:

Ukupno <3: 1